Podsustavi mreže

 Go to English Page  Natrag  Računalne mreže  Dalje


Za kakav će sustav korisnik odlučiti ovisi o njegovoj djelatnosti i projektiranje sustava usko je vezano s načinom funkcioniranja organizacije u koju se uvodi kao i projektiranje programske potpore koja će se na računalnom sustavu koristiti. Ovisno o potrebama zavisiti će način realizacije mreže i njena obimnost. Komponente LAN (Local Area Network) koje pri tome treba odabrati su:

  • Shema ožičenja
  • Mrežne uređaje - router, switch ...
  • Mrežnu karticu
    (NIC - network interface card)
  • Upravljačke programe mrežne kartice i uređaja
    (network drivers)
  • Komunikacijske protokole (protocols)
  • Operativni sustav mreže
    (NOS - network operating system)
  • Školjku i usmjeravanje
    (network shells and redirect)
  • Računala i poslužitelje
    (workstations and servers)
  • Operativni sustav računala i poslužitelja
 

O ispravnom načinu rada navedenih komponenti brine mrežni operativni sustav - NetWork Operating System (NOS). Operativni sustav samostalnog računala ima zadaći upravljanja samo njegovim resursima. NOS ima sličnu zadaću, upravlja resursima u mnogo većem rasponu i presreće vlastiti OS računala za lokalne resurse koji su predviđeni za zajedničku uporabu. Moderni operativni sustavi, bilo da su dizajnirani za poslužiteljsku svrhu (Windows server, Linux server ...) i kao operativni sustav radne postaje (računala) korisnika, imaju ukomponiran NOS. Operativni sustavi računala korisnika (OS X, Windows XP, Windows 7, Ubuntu Linux ...) imaju poslužiteljske osobitosti, ali u cilju opsluživanja manje zahtjevnih zadaća, kao na primjer raspoloživost (share) pisača za grupu učesnika.

Mrežni operativni sustav sadrži slijedeće podsustave:

  • operativni podsustav poslužitelja
  • korisnik-poslužitelj mrežna programska potpora
  • programska potpora za povezivanje radnih postaja

Programska potpora poslužitelja u osnovi djeluje samostalno, eventualno se mali dio nekog drugog operativnog sustava (DOS ili Windows 95 npr.) koristi za iniciranje računala i NOS po uključivanju poslužitelja. Većinom radnji mreže upravlja se s poslužitelja na kojem je veći i važniji dio NOS. Manji dio NOS je na radnim postajama koji im omogućava da budu članovi mreže i eventualno dio svojih resursa stave na raspolaganje mreži. NOS radne postaje ovisi o operativnom sustavu računala koji je na radnoj postaji (WOS - Workstation operating system) i mora biti s njim usklađen, bolje reći upotpunjuje ga.

Kod mrežne arhitekture računala tipa Peer-to-Peer (P2P) NOS je u istoj strukturi s istim mogućnostima prisutan na svakom računalu. Takav računalni sustav temelji se na primjer na Windows ili Linux platformi i svako računalo unutar mreže ima ujedno poslužiteljska i korisnička svojstva. Ovakav tip mreže omogućava komunikaciju između samih korisnika. U današnje vrijeme NOS kao samostalan pojam je izlišan. Gotovo svako osobno računalo ima mrežne mogućnosti koje su u većoj ili manjoj mjeri usklađene s OSI (Open System Interconnection) preporukama; načinu povezivanje računala i mrežnih sustava u skladu sa standardima International Organization for Standardization (ISO) za razmjenu informacija. Tko se ne drži preporuka ne može se umrežiti s onima koji ih se drže, odnosno postati ravnopravni učesnik mreže. Jednostavan mehanizam jedinstva bez prisile :-).

Moderni operativni sustavi računala korisnika kao Windows XP, Windows 7, OS X ili Ubuntu imaju ukomponiran NOS koji je gotovo svugdje prihvaćen na temelju TCP / IP rješenja u mrežnoj komunikaciju i koje navedeni operativni sustavi računala podržavaju i mogu djelovati u mreži samostalno bez poslužitelja. Ali uloga poslužitelja u mreži korisnika nije zanemariva zbog usluga (servisa) koje pruža korisnicama, kao razmjena poruka elektroničkom poštom na primjer bilo na internom nivou ili na nivou razmjene podataka između mreža, čuvanju podataka u nekoj bazi i drugo. Pošto su poslužitelji ovisno o količini usluga koje pružaju sklopovski moćniji, njihovi operativni sustavi moraju u tom smislu podržati više korisnika, a i mjere sigurnosti prilikom pristupa njihovim resursima moraju biti strožije. Usluge sigurnosti poslužitelja nisu samo njemu svrha, već će se u tom smislu opsluživati i računala korisnika instalacijom zakrpi operativnog sustava na računalima korisnika ili dopunom antivirusnih definicija i sličnim specifičnim zadaćama.

Primjenjivost mreže, posebno danas uz jeftinije mrežne resurse, uopće nije upitna; od blagajničke kase i ureda u dućanu, knjigovodstvenih servisa, poslovnih banaka, pa do složenih mrežnih sustava države kao elektroprivreda i PTT. U svakodnevnoj praksi najčešće se susreće korisnik-poslužitelj vrsta mreže.

Prema načinu djelovanja, odnosno servisa-usluge koju pruža, poslužitelj može biti:

  • vatrozid (firewall - NAT)
  • datotečni poslužitelj
  • poslužitelj ispisa
  • poslužitelj baza podataka
  • komunikacijski poslužitelj
  • poslužitelj aplikacija
  • WEB poslužitelj
  • poslužitelj Internet sadržaja (PROXY)
  • poslužitelj elektroničke pošte
  • NEWS poslužitelj
  • FTP poslužitelj
  • poslužitelj za simboličko adresiranje (DNS)
  • poslužitelj za dodjelu adresa (DHCP)
  • poslužitelj točnog vremena
  • poslužitelj javnih ključeva (PKS)
  • pristupni poslužitelj (modemski priključci)
 

Koje će od funkcija poslužitelj obavljati i koliko će ih biti određuje potrebe korisnika i zahtjevi za stabilnost, sigurnost i brzinu sustava. U tom smislu sve navedene usluge (servise) koje poslužitelj prema navedenom može pružiti, obavljati će se na jednom računalu-poslužitelju ili na više međusobno povezanih računala-poslužitelja s raspodijeljenim zadaćama, što ovisi o količini prometa i usluga koje se moraju omogućiti i mogućnostima pojedinih poslužitelja te u skladu s tim ovisi broj poslužitelja koji će se primijeniti i njihova pojedinačna namjena.

Sve dosad navedeno opisuje u osnovi FIZIČKU povezanost učesnika u mreži, koja se najčešće podudara i s LOGIČKOM funkcionalnošću mreže. Logička funkcionalnost opisuje kako se razmjenjuju podaci unutar mrežnog sustava. Većinom je utemeljena na istim načelima kao kod koncentrirane i raspodijeljene arhitekture. Danas se u poslovne svrhe najčešće primjenjuje korisnik-poslužitelj arhitektura, pa u istoj fizičkoj strukturi može biti više poslužitelja, ali je svaki predodređen za različitu grupu korisnika i u osnovi poslužitelju međusobno ne komuniciraju. Unutar fizičke cjeline djeluje više logičkih cjelina koje mogu i ne moraju biti isprepletene. Takva logička struktura imati će neka svoja načela povezivanja kao što ima i fizička struktura. Dakle, svaka struktura ima svoju zakonitost povezivanja - TOPOLOGIJU, fizički ili logički raspored učesnika (čvorova) u mreži.

Mrežni uređaji važan su čimbenik u mrežnoj komunikaciji bez obzira radi li se o lokalnoj mreži korisnika - LAN (Local Area Network) ili o samom povezivanja mreža međusobno. Ovisno o tipu mreže različit je izbor mrežnih uređaja koji će se mreži koristiti. Proizvođači mrežne opreme sa širokom paletom uređaja omogućavaju međusobno povezivanje nekoliko računala ili stotinjak računala neke ustanove ili pak povezivanje samih ustanova ili još opsežnije, uvažavajući sve aspekte sigurnosti i upravljanja mrežnim prometom. Općenito, zadaća mrežnih uređaja je međusobno povezivanje svih čvorova mreže glede njihove međusobne komunikacije.

Čvorovi međusobno komuniciraju i razmjenjuju podatke prema nekakvim definiranim pravilima (protokolima) i kao što je već navedeno u poslovne svrhe najčešći slučaja razmjene podataka je korisnik-poslužitelj koncepcija. Na jednom ili više povezanih poslužitelja nalaze se svi relevantni podaci za interesnu grupu korisnika i svi korisnici od poslužitelja traže podatke ili mu daju naloge, ali između sebe gotovo nikad ne komuniciraju. Komunikacija elektroničkom poštom također spada u tu grupi jer se odvija preko za tu svrhu namijenjenog poslužitelja. Nedostatak ovakve koncepcije je što poslužitelj mora 'trpjeti' veliki pritisak korisnika. U većini slučajeva omogućava se korisnicima da koriste iste podatke na način da ih jedan korisnik obradi i vrati na poslužitelje ili poslužitelj obradi po njegovim nalozima, te su potom na raspolaganju drugom korisniku. Međusobne komunikacije između korisnika nema. No to može postati veliki problem ako se razmjenjuje ogromna količina podataka bez obrade. Poslužitelj mora svakom korisniku omogućiti pristup, što ga jako opterećuje i njegovi računalni resursi moraju biti moćni da bi udovoljio zahtjevima i propusna moć mreže prema njima mora biti jako velika.

Ova koncepcija nije dobra za međusobnu razmjenu podatka među korisnicima te su ustanovljena pravila (protokoli) komunikacije koja omogućavaju da velika grupacija korisnika razmjenjuje na primjer jednu veliku datoteku komad po komad ali tako da svaki učesnik uzima komadić koji mu nedostaje od nekog drugog i ne uvijek istog korisnika koji taj komadić ima, da bi po prijemu svih komadića sastavio datoteku. To je logički način komuniciranja ravnopravnih korisnika (čvorova) u fizičkoj mreži; PEER-TO-PEER umrežavanje, jedan-na-jedan (P2P). Ovaj način komuniciranja i odgovarajuće mu protokole koristi programska potpora kao Shareaza, eDonkey, Gnutella, BitTorrent i slični i poslužitelj služi samo kao adresar korisnicima da se zna gdje se što nalazi, odnosno što korisnik stavlja na raspolaganje u mrežu. Poslužitelj uopće ne brine o komunikaciji između korisnika. Naravno, ovo je osobito popularno u razmjeni autoriziranih sadržaja (video, muzika ...) što baš i nije po slovu zakona.

Već je navedeno u poglavlju o kodovima da su uvedeni i standardizirani da bi se korisnici međusobno razumjeli. Isto vrijedi i za način komuniciranja koje mora biti standardiziran, što definiraju pravila nazvana PROTOKOLI. Osnova današnje komunikacije u mrežnim sustavima je TCP / IP skup protokola na koje se mogu pridodati neki drugi za ostvarivanje osobitih ciljeva, kao BitTorrent - silovito brz protok vode, odnosno bit-a. O protokolima u jednom od narednih poglavlja.


 Natrag
 Tražila
 Dalje

Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}; https://informatika.buzdo.com/datoteka.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost
 Početak
 KAZALO  Informatička abeceda