3.6.4. Mrežna kartica

 Natrag  Računalne mreže  Dalje


Sklop, koji skupa s konektorima i ožičenjem, tvori fizičku izvedbu OSI modela protokola i predstavlja sučelje (interface) između računala i u sklop ugrađenog komunikacijskog sustava, naziva se mrežna kartica (Network Interface Card - NIC). Ono što mrežnu karticu čini kvalitetnom je njen vlastiti procesor koji vodi brigu o načinu povezivanja s mrežnim medijem i komunikaciji. Ako je veći dio ovih fundamentalnih poslova prepušten mikroprocesoru, omogućava se dizajn jeftinije mrežne kartice, što je za računalo korisnika prihvatljivo ali ne i za poslužitelj. Programska potpora, koja vodi računa o protokolima, zajedno s karticom tvori sučelje između računalne i komunikacijske podmreže.

IEEE (The Institute of Electrical and Electronics Engineering) je utemeljio niz načina na koji mrežne kartice prenose podatke preko medija, najčešće raznih vrsta vodova, prihvaćenih od strane ISO a odnose se na razne računalne platforme.

Poznati su standardi pod oznakom 802.1 do 802.11 pa nadalje koji u suštini definiraju različite topologije i načine prijenosa podataka, uopćeno:

Kartica ima zadaću povezati računala u mrežu iste topologije. Povezivanje mreža različite topologije može se obaviti umetanjem više kartica za različite topologije u poslužitelj od kojih svaka 'opslužuje' svoju topološku granu. Naravno, tada mrežna programska potpora treba da podržava različite mrežne sustave. Mrežni sustav tipa NetWare u svojoj strukturi ima implementiranu potporu u poslužitelju za obavljanje zadaća mosta i usmjerivača te je dovoljno umetnuti raznolike kartice.

PC mrežna kartica konfigurira se najčešće za jedan od tipova U / I sabirnice (ISA, VLB ili PCI) i najčešće podržava ISA ili PCI sabirnicu koje u potpunosti zadovoljavaju zahtjeve glede mrežne komunikacije. Mreža kartica na pročelju imati će jedan ili više tipova priključaka:

             1.) THIN ETHERNET (tanki) koaksijalni kabel - sabirnička
                 topologija uz 'transiver' (primo-predajnik) ugrađen na
                 kartici. Koaksijalni kabel se preko BNC-T člana vezuje
                 direktno na karticu; ima veću imunost na šum, tipičan za
                 sabirničku topologiju. Rješenje je prilično jeftino, ali
                 ne trpi loše energetsko uzemljenje. Prekid ili oštećenje
                 kabla uzrokuje potpunu nefunkcionalnost cijele mreže.

             2.) TWISTED-PAIR (usukane parice) 8 žilni kabel - zvijezdasta
                 topologija s HUB uređajem (prometnim središtem) i RJ45 
                 PTT tipom konektora za telefon. Mogu biti oklopljene-STP
                 i neoklopljene-UTP; jeftinije su i lakše za instalaciju.
                 Sve veću popularnost dobiva ne samo zbog relativno
                 jeftinih vodova već i zbog velikog pada cijena aktivnih
                 mrežnih uređaja. Pouzdanost mreže je znatno veća u odnosu
                 na sabirničku topologiju.

             3.) THICK ETHERNET (debeli) koaksijalni kabel + 'TRANSCEIVER'
                 uređaj koji se povezuje s mrežnu karticu pomoću 'transceiver'
                 kabela (15 pinski AUI konektor). Rješenje koje se u načelu
                 više ne koristi i traži kvalitetno energetsko uzemljenje.
                 Prekid ili oštećenje kabla uzrokuje potpunu
                 nefunkcionalnost cijele mreže.

Kartica koja sadrži više tipova priključaka uobičajeno se naziva kombinirana (combo) mrežna kartica.

 'Combo' mrežna kartica  
Slika* 3.6.17 Pročelje 'Combo' PC NIC / Izvedbe NIC. ( + / - )    

Naravno, nije moguće istovremeno uporabiti više načina priključivanja mrežne kartice na mrežu već samo jedan od njih. U konfiguracijskoj datoteci kartice treba definirati s kojom vrstom priključka će kartica raditi. Kada NIC nema odgovarajući konektor za spajanje s prijenosnim medijem, koristi se AUI (Attachment Unit Interface) konektor koji omogućava spajanje različitih medija uz odgovarajuće transceiver-e (pretvornike). Tranceiver je u osnovi primo-predajnik, a može i vršiti pretvorbu signala jedne prirode u drugu (električki u optički). Kako je primo-predajnik podrazumno je da ima dvosmjernu komunikaciju. Osim navedenog, mrežna kartica može biti istovremeno aktivna (konfigurirana) samo u jednoj mreži bez obzira na protokol koji koristi.

Kartica s višestrukim sučeljem, kao prikazana na prethodnoj slici, obično se naziva 'combo'-kombinirana. Funkciju pretvornika kod 10base2 i 10base-T odrađuje elektronika ukomponirana na tiskanoj ploči mrežne kartice.

Posebnost glede navedenog su:

             4.) FIBER-OPTIC (svjetlovodi) - unutar kabela ima više
                 optičkih vlakana jer optovod podržava samo jednosmjernu
                 komunikaciju. Daju dobru sigurnost zbog otpornosti na
                 vanjske elektromagnetske utjecaje i veliku brzinu
                 prijenosa podataka, ali su vrlo skupi. Mrežne kartice ovog
                 tipa koriste sustavi za pohranu ogromne količine podataka.

             5.) WIRELESS (bežična komunikacija) - Svakodnevno je sve
                 zastupljenija vrsta komunikacije koja omogućava spajanje
                 PC računala preko PCI ili PCMCII mrežne kartice.
                 Postoje i verzije USB uređaja koji služe kao bežični
                 komunikacijski uređaj ili još sadrže pretvarač za
                 pretvorbu bežične komunikacije u žičnu komunikaciju.
                 Najčešće se koriste kod prijenosnih računala.

Trenutno je najraširenija uporaba RJ45 priključka, odnosna zvjezdasta arhitektura mreže. Naime pad cijena HUB i SWITCH uređaja u potpunosti je istisnuo tanki ethernet kabel u mrežnim konfiguracijama upravo zbog nepouzdanosti sabirničke mrežne topologije. Debeli ethernet kabel koristi se još jedino u starim sustavima ako su u funkciji. Osim toga bolji HUB je u stanju prepoznati koja mrežna kartica ili koji kabel nisu ispravni i automatski taj priključak iskopčati iz sustava. Switch ima dodatne mogućnosti, bolje opisane u poglavlju o Intranet-u.

Svakoj mrežnoj kartici dodjeljuje se jedinstveni sklopovski broj (MAC adresa - Media Access Control) kojeg se određenom komandom OS može očitati kao heksadekadni zapis, na primjer 08:00:20:7b:2b:36 (48 bit-a), ako je računalo uključeno i aktivno na mreži. Posebna međunarodna organizacija dodjeljuje skup brojeva proizvođačima mrežnih kartica, tako da ne postoje dvije kartice na svijetu s istim sklopovskim brojem. Na taj način izbjegavaju se 'nesuglasice' između kartica u mrežnom prometu. Prvih 6 heksadekadnih brojki MAC adrese označava proizvođača, a narednih 6 jedinstveni broj kartice tog proizvođača. Kako ne postoji zakonska obveza o registraciji prodane mrežne kartice taj podatak ne pomaže mnogo u otkrivanju 'zločestih' korisnika mreže. Pošto NIC u radu koristi MAC adresu spada u uređaje 2. sloja OSI modela, naravno uz sklopove 1.sloja. Transceiver (pretvornik) spada u uređaje 1. sloja jer radi samo sa signalima a ne i s adresama.

NIC ima slijedeće funkcijske dijelove:

Sklopovske postavke NIC su:

Po brzini prijenosa podataka u računalu DMM je najbrži način, slijedi I/O port te DMA. Moguća je uporaba i kombinacije navedenih.

Svakoj kartici umetnutoj u slot matične ploče treba dodijeliti slobodni IRQ broj i adresu (npr. IRQ=5, U / I adresa=300H), te premoštenjima odrediti koji će se tip konektora (veze) koristiti, prisutnost BOOT ROM-a za postaje bez OS na disku i slično. Ako se u slot-ove računala umeće više kartica svaka se pojedinačno mora konfigurirati na različite prekide i adrese jer to je u suštini više uređaja. Ova zadaća se pojednostavnjuje uporabom PnP kartica nove generacije koje, u zajednici s BIOS-om novije generacije, OS automatski podešava.

Većina modernih matičnih ploča za računala ima ugrađene UTP mrežne kartice, a kad su u pitanju prijenosna računala (laptop) nerijetko posjeduju modemski priključak (RJ11), UTP priključak (RJ45) te mogućnost bežičnog povezivanja po CSMA / CA tehnologiji prema Wi-Fi 802.11x standardu za veze do približno 100 m i BLUETOOTH tehnologiji (radio veza na 2.4 GHz) za bliske veze do 10 m. Za veće udaljenosti (WAN), preko 10 km, namijenjena je WiMax tehnologija za bežične veze utemeljena na 802.16 standardu koja nije zamjena za Wi-Fi standard kojeg na primjer koristi SOHO okruženje. Dakle, izvedba mrežnih kartica vrlo je različita ovisno o njenoj namjeni, radnom protokolu i sučelju.

U odnosu na blok shemu prikazanu na slici 7.4.9, bežična kartica ima dodatne uređaje koji vrše modulaciju i demodulaciju VF signala s digitalnim signalom prijemnika i predajnika mrežne kartice uz enkripciju sadržaja glede njegove zaštite od čitanja i sigurnosni mehanizam pristupa mreži.

 Natrag
 Tražila
 Dalje

 Početak
 KAZALO  Informatička abeceda
 
Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}. <https://informatika.buzdo.com/>.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost