7.4.2. TCP, UDP port - Socket |
Port, ili možda u našoj terminologiji kanal, pojam je koji je sastavni dio funkcioniranja PC računala na nivou BIOS-a i sklopovlja, ovdje se koristi u potpuno drugu svrhu. Dakle, isti naziv ali s potpuno drugačijim značenjem. Port-ovi BIOS-a služe da bi ukazali računalu u kom pravcu treba da djeluje operativni sustav ili programska potpora. Tako i TCP / IP protokol u svom sastavu sadrži opise port-ova, odnosno brojčane vrijednosti temeljem kojih računalo po prihvatu podataka zna koju uslužnu programsku potporu (servise) mora aktivirati te na koji način razmjenjivati podatke. U suštini radi se o dva protokola: TCP i UDP. TCP (Transmission Control Protocol) i UDP (User Datagram Protocol) su protokoli koji osiguravaju razmjenu korisničkih podataka između računala, pri čemu se prema broju port-a prepoznaje kojoj se programskoj potpori (aplikaciji) računala podaci prosljeđuju. Osnovna razlika između njih je što TCP ima kontrolu isporuke i kontrolu na greške (traži ponavljanje izgubljenog ili neispravnog paketa podataka) i zadužen je za početnu uspostavu komunikacije između računala, dok je UDP znatno jednostavniji i nema kontrolu razmjene podataka, te je pogodan za komunikacije gdje su greške dozvoljene (prijenos video materijala). Oba protokola za prijenos korisničkih podataka koriste uslugu IP (Internet Protocol) protokola koji sadrži podatak o adresama računala koja međusobno komuniciraju. Svoju IP adresu računalo dobiva kao statičku na osnovu podataka koje dodijeli administrator mreže, ili se adresa prilikom svakog pristupanja mreži automatski dinamički mijenja unutar raspona koji je definirao administrator mreže. Prvi način prikladan je za radne stanice i poslužitelje unutar firme, a drugi za prijenosna računala (notebook) ili računala koja koriste povremenu modemsku vezu od kuće.
Brojčana vrijednost port-ova obično je u skladu s preporukama međunarodne organizacije za standarde IANA (Internet Assigned Numbers Authority). Dio preporuka prikazan je u narednoj tablici. Uz dekadnu vrijednost port-a prikazan je i protokol koji ga podržava, te u nastavku pojam i opis pojma na koji se port odnosi.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tablica 7.4.5 Dio port-ova najčešće korištenih u TCP / IP protokolu. |
U tablici nisu prikazani svi port-ovi, već samo dio najčešće korištenih. Ponekad ponuđači Internet sadržaja ne koriste uobičajene brojeve port-ova već imaju neke svoje rezervirane, naravno u dogovoru s IANA preporukama. Stoga u konfiguraciji svojstava (properties) programske potpore treba upisati druge vrijednosti ako nisu u skladu s prikazanom tablicom. Port omogućava da dvije istorodne aplikacije ili servisi mogu interpretirati podatke koji su pristigli u računalo, a IP adresa računala definira tko je te podatke poslao i tko ih ima primiti. Par PORT - IP naziva se SOCKET, krajnje spojne točke u komunikaciji između RAČUNALA korisnika (animiarana slika 7.4.6). Isti naziv koristi se i za definiranje vrste podnožja mikroprocesora i adresu sklopovlja računala za IRQ u BIOS-u, ali tada nema ništa zajedničko s ovdje opisanim. U TCP / IP terminologiji to je konekcija između dva programa korisnika i način razmjene podataka između njih (TCP ili UDP ili oba protokola), a naziv asocira na konekciju ostvarenu električnom utičnicom.
SAŽETAK:
Opća pretpostavaka pristupa Internetu od strane korisnika kao jedinke najčešće je pristup preko DIAL-UP programske potpore OS koja omogućava pristup preko modema, ili nekog drugog uređaja (ADSL, kabelski modem) spojenog s pristupnim poslužiteljem ISP-a. Tada korisnik ne dobiva fiksnu IP Internet adresu već mu se ona dinamički dodjeljuje od strane pristupnog poslužitelja. Neprekidna veza sa stalnom IP adresom za pojedinaca je vrlo skupo rješenje. Radije će se koristit uslugama ISP-a glede dodijele e-mail adrese i zakupa dijela prostora diska ISP-a za vlastite WWW stranice. Dinamička dodjela IP adresa omogućava da je broj pristupnih točaka prema ISP-u manji od ukupnog broja korisnika koje ISP opslužuje i koji se povremeno spajaju za ISP.
Tvrtkama s većim brojem djelatnika navedena filozofija se ne isplati, tim više što djelatnici stalno aktivni i koriste resurse mreže koji su im raspoloživi. Lokalna mreža tvrtke žila je kucavica poslovanja i komunikacije u tvrtki i treba joj posvetiti punu pažnju. Koliko će biti razvijena i koje će mogućnosti pružati ovisi od potreba i mogućnosti tvrtke. Kako takva mreža u osnovi radi samostalno i predstavlja zasebni dio cjelokupne Internet strukture često se naziva INTRANET, dakle interna mreža unutar tvrtke ili institucije s organiziranim pristupom prema Internetu promatrano kroz promet unutar tvrtke samostalno, izvan tvrtke i prema tvrtci. Rješenja su vrlo različita a načelni opis jedne takve mreže slijedi u poglavlju o Intranet-u.
Citiranje ove stranice: Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska. {Datum pristupa}; https://informatika.buzdo.com/datoteka. Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost |