Sistemska politika

Sistemska politika je mehanizam s kojim se određuje na koji način će se ponašati pojedine komponente sustava, tko s njima može rukovati i tko će ih na koji način koristiti, te kako se mogu koristiti resursi i u kojoj mjeri prema tipu korisnika, odnosno kakva prava ima korisnik na njima. U osnovi sistemska politika može biti skroz liberalna ili restriktivna, ovisno o tome kako se administrator odluči. Kako su kod Windows XP sustava svi predviđeni korisnici u osnovnim postavkama odmah administratori, pravi administrator odlučiti će tko je u biti tko na sustavu. To znači da će samo JEDNA osoba na sustavu imati administratorska prava. Za 'običnog' korisnika, kao administratora, dovoljno je da se poigra s GPEdit (Group Policy Object Editor), dijela Microsoft Management Console, skupine administrativnih alata koji se mogu uporabiti za uređivanje postavki mreže, računala, rada servisa i još ponešto. Editor se može aktivirati na slijedeći način:

Slika 4.4.12 Poziv programske potpore.

Nakon navedene radnje pojavi se prozor koji sadrži mape:

                         Local Computer Policy 
                         + Computer Configuration
                         + User Configuration

Sam naslovi kazuju o čemu se tu radi. To je lokalna politika za uređivanje postavki računala i korisnika na njemu. Kad se rastvore navedene mape može se doći do mnoštva postavki koje se podešavaju kako je prikazano na narednoj slici samo za jedan dio.

Slika 4.4.13 Izgled prozora GPEdit za uređivanje dozvola za pojedine osobitosti sustava.

Ono što se sa slike vidi je akcija postavljena u svrhu promijene podrazumnog imena 'Administrator' u neko drugo. Malo više zaštite ne škodi. Osim toga stupac 'Security Settting' za pojedine stavke sadrži postavku 'Not defined'. Razlika između radne stanice i poslužitelja u osnovi je u tome. Radnoj stanici je gotovo sve dozvoljeno ili nije definirano, a kod poslužitelja podrazumno je sve zabranjeno dok administrator ne odredi drugačije.