4.4.2. Struktura sustava (mape i datoteke) |
Imenična (logička) struktura Windows XP operativnog sustav po instalaciji izgleda prema narednoj slici. Pošto sve započinje s oznakom diska i širi se kao krošnja drveta prema listovima od kojih svaka grana predstavlja jedan put ili mapu - imenik (directory), a listovi datoteke (file) u mapi, često se za sam prikaz koristi naziv - STABLO OS. Stablo, kako ga prikazuje Windows explorer sadrži četiri osnovna elementa:
Desktop + Documents + Computer + Network Recycle bin |
DESKTOP (working screen) prikazuje ikone koje se koriste na radnoj površini, NETWORK sadrži prijavu na 'My Web Sites on MSN', a RECYCLE BIN je kanta koja sadrži obrisane dokumente koji se s D1-Restore mogu vratiti u pripadnu im mapu. U osnovi pražnjenjem kante nema mogućnosti povrata obrisanih dokumenata. Elementi koji u prethodnom popisu imaju ' + ' oznaku mogu se dalje razgranati u prikazu kao pokazuje naredna slika.
Slika** 4.4.7 Mape i datoteke Windows XP OS. ( + / - ) |
Navedena kanta je u jednom drugačijem upravitelju datoteka vidi kao mapa pod nazivom [RECYCLER] kako pokazuje slika 4.4.7c. slika pokazuje sadržaj medija u uređaju '[R:]' (DVD-RW medij) i sadržaj tvrdog diska '[C:]'. Iako je na mediju sigurnosna kopija podataka diska, prikaz nije isti. Na optičkom mediju nema mapa [RECYCLER] i [System Volume Information]. Mape na disku označene su s natpisom <FOLDER>, a na optičkom mediju imaju neku veličinu kao datoteka. Razlog je u prirodi datotečnog sustava. Disk koristi NTFS (New Technology File System) a programska potpora za upisivanje podataka na optički medij koristila je UDF (Universal Disk Format) u kojem mapa ima osobitosti datoteke. U Windows XP operativnom sustavu potpora za UDF datotečni sustav podrazumno nije podržana, već ga podržava programska potpora za spremanje podataka na optički medij (Nero, Roxio ...) i daje na raspolaganje cijelom operativnom sustavu. UDF datotečni sustav je UNIX-oidan i tome više u poglavlju 5. Za korisnike najvažnija je mapa [Documents and Settings]. Kako u mapi [Documents and Settings] ima više korisnika, od kreiranih do 'sistemskih', logično je da ni sastav učitanih podataka u registri editor neće biti isti. Korisnici sustava i pripadne im mape su:
Kreirani korisnik (u primjeru Drago) i Administrator imaju isti sastav mapa kao pokazuje desna strana slike. Mape i datoteke svjetlije boje skrivene od uobičajenog prikazivanja, ako se drugačije ne odredi kako pokazuje slika 4.4.7b (Show hidden folders and files).
Mapa [Application Data] sadrži sve postavke programske potpore koje korisnik može postaviti prema svojim željama što znači da sadržaj ove mape nije isti za svakog korisnika. Zajednički dijelovi programske potpore svih korisnika nalaze se u istoimenoj mapi ali kod korisnika [All Users]. Ono što nije o navedene dvije mape zapisuje se u registar (registry), a jedan njegov dio je datoteka NTUSER.DAT vidljiva na prethodnoj slici. Mapa [Cookies] sadrži kolačiće koji se kreiraju prilikom posjeta web sadržaja koji na primjer traže autorizaciju, ali je moguće da će iste postaviti i neka 'zločesta' stranica u neku sasvim drugu svrhu. Korisno je ovu mapu s vremena na vrijeme provjeriti i izbrisati kolačiće ako je koji ostao nakon brisanja iz IE (Internet Explorer) programske potpore.
Mapa [Desktop] sadrži ikone radne površine. Kako ikone zajedničke za sve korisnike stoje u istoimenoj mapi ali kod korisnika [All Users], u mapi korisnika neće biti sve ikone koje su na radnoj površini. Loše definirana instalacija programske potpore (SETUP instalacijska procedura neke aplikacije) može postaviti istu ikonu u mapu korisnika i zajednički mapu, pa će se preklapati iako se to na prvi pogled ne vidi. Slično vrijedi za mapu [Start Menu] koja nije ništa dugo do prikaz na slici 4.4.5b predstavljen mapama u kojima su prečice (Shortcut) prema odgovarajućoj programskoj potpori. Ako se sadržaji ovih mapa preklapaju, usporava se rad s korisničkim sučeljem te je dobro nakon instalacije provjeriti ove mape da nema duplih zapisa.
Sa slike 4.4.8b se može ustvrditi da je na [D:] disku nalazi virtualna memorija kao datoteka PAGEFILE.SYS, koja se u osnovi nalazi na drugom fizičkom disku u početnim sektorima. Na taj način sustav koncipiran za rad s dva zasebna diska (bez RAID polja) ubrzava se u radu kada su zahtjevi operativnog sustava prema virtualnoj memoriji učestali. Načelo je da je ova datoteka po veličini dva puta veće od fizički prisutne radne memorije, no to se ne mora striktno poštivati ako radne memorije ima dovoljno. Osim toga dobro je proglasiti ovu datoteku fiksnu po veličini kako ne bi tijekom rada mijenjala veličinu i poziciju na disku i time spriječilo njeno fragmentiranje. Ako se operativnom sustavu zada automatsko podešavanje veličine ove datoteke i njeno automatsko brisanje prilikom isključivanja računala, tijekom narednog uključivanja računala kreirati će se nova datoteka koja će sigurno promijeniti veličinu i postaviti se na neko drugo slobodno mjesto na disku i moguće neće biti u 'jednom komadu'. Linux poslužitelje, na primjer, konfigurirati će se tako da je virtualna memorija zasebna po veličini nepromjenjiva particija diska kako bi se osigurale dobre performanse sustava. Fiksiranje veličine datoteke pagefile.sys i njeno postavljanje na početak bilo koje particije diska omogućava bolje performanse sustava ako su razmjeri između fizičke i virtualne memorije dobro procijenjeni.
Mapa [Favorites] sadrži ikone s upisanim URL adresama koje koristi IE, mapa [SendTo] sadrži prečice koje se koriste izborniku koji se pojavi po D1 akciji na mapu ili datoteku, i ako nema svih željenih prečica treba ih tu postaviti. Mapa u kojoj je korisno intervenirati je [Local Settings] koja, pored ostalog sadrži mape [Temp] i [Temporary Internet Files] koje se mogu s vremenom zapuniti svim i svačim. Veličina mape [Temporary Internet Files] može se ograničiti u postavkama IE, ali mapa [Temp] se ne da ograničiti po sadržaju i automatski se ne prazni. Autor ovih redaka izmjestio je ove mape na drugu particiju, kao i mape [\Windows\Temp], [My documents] i još poneke. Mala 'batch' datoteka pokreće se pri startu i briše i pravi prazne TEMP imenike.
@echo off RMDIR /S /Q F:\TEMP MKDIR F:\TEMP C: cd \windows\temp del /F /Q /S *.*
Datoteka nije baš 'po zakonu i po propisu' jer bi trebala sadržavati ' IF ' elemente za ispitivanje postoji li navedeni imenik ili ne, jer ako se sadržaj ne pronađe, opcija ' /F ' može početi brisati sve redom u korijenskom imeniku sustava. Ako se pregleda imenička struktura prikazana na prethodnoj slici u 'Command Prompt' prozoru, tada popis datoteka, s ključem ' /x ' i ključevima ' /ahs /x ' u komandi za ispis sadržaja izgleda ovako:
Slika* 4.4.8 Stablo Windows XP OS u 'command' prozoru. ( + / - ) |
Do komandnog prozora dolazi se kroz START izbornik ili upisom komande CMD u formu prikazanu na slici 4.4.5. U popisu se vidi da sustav koristi kratka imena za datoteke i imenika po sistemu 8 znakova za ime i 3 znaka za tip (8+3) kao što koristi MS DOS operativni sustav, a kojima se pridružuje duži naziv. Ako se pogleda sastav imenika [\Windows\system32\] može se primijetiti da sve ključne datoteke nemaju više od 8 znakova kao i ključni imenici. Toliko o tome kako se Windows XP ne oslanja na kratke nazive datoteka, dapače kratki nazivi su temelj njihovog funkcioniranja.
Osnovno od Windows XP sustava prema prethodnim slikama su imenici:
Ostale datoteke i imenici prikazani na slici dio su naknadno instalirane programske potpore. Ono što se odmah ne vidi su sistemske i skrivene datoteke sustava koje prikazuje slika 4.4.8b. Ovoj grupi pripadaju slijedeći imenici i datoteke:
U prvih 512 byte-a tvrdog diska upisani su podaci kako je disk podijeljen na particije i adresa na disku gdje se nalazi BOOT_LOADER, inicijalni program za pokretanje operativnog sustava, koji pregledava tablicu particija i traži boot-abilnu particiju koja je označena kao aktivna (oznaka-zastavica ' A '). Kada pronađe BOOT oznaku aktivne particije tada se prvi sektor aktivne particije - BOOT SECTOR, kopira u radnu memoriju gdje se izvrši. Dakle, jedna particija mora biti označena kao AKTIVNA. Iz BOOT SECTOR-a dohvaća se NTLDR datoteka koja je odgovorna za učitavanje jezgre operativnog sustava i pokretanje cjelokupnog operativnog sustava. NTLDR priziva na izvršavanje datoteku NTDETECT.COM koja identificira osnovne uređaje sustava i te informacije vraća NTLDR-u. Navedeni blok podataka naziva se Master Boot Record (MBR) i ako se zapisi oštete gube se svi podaci. MBR je neovisan o operativnom sustavu, dok je BOOT SECTOR aktivne particije zavisan o operativnom sustavu te o datotečnom sustavu. MBR zapisi je prvo što se čita od strane inicijalne programske potpore (BOOTSTRAP) zapisane u BIOS-u.
Ako se Windows XP operativni sustav ne može pokrenuti, i slijedi poruka 'DISK BOOT FAILURE, INSERT SYSTEM DISK AND PRESS ENTER', razlog može biti zbog oštećenog BOOT SECTOR-a ili NTLDR i NTDETECT.COM datoteka. Zamjena oštećenih NTLDR i NTDETECT.COM datoteka vrši se tako što će se kopirati ispravne s Windows XP instalacijskog CD-a komandom COPY (iz [CD_pogon:\i386] imenika) u 'Recovery Console' modu, odabir ' R ' iz ponuđenih opcija prilikom pokretanja instalacijskog Windows XP CD medija pri uključivanju računala, a komanda FIXBOOT popravlja BOOT SECTOR. Oštećena BOOT.INI datoteka automatski će se popraviti. Ako navedeno ne pomaže slijedi instalacija Windows XP iz početka. Ako se odabere opcija instalacije preko već instaliranog Windows XP sustava sačuvati će se sve instalirano.
Ako je particija diska formatirana u NTFS datotečnom sustavu, moguće je datoteci akcijom D1 pridodati još nekakva svojstva za razliku od FAT datotečnog sustava. XP ima jednu dobru osobinu da se datoteka tipa .EXE može proglasiti kao Windows 9X, NT ili 2K kompatibilna. Naime XP je 32 bit-ni operativni sustav, koji u osnovi zna pokrenuti 16 bit-ne aplikacije. No ako ih nije moguće pokrenuti, datoteka se proglasi kompatibilna za odgovarajući operativni sustav i moći će se izvršiti.
| |
Slika** 4.4.9 Svojstva mapa i datoteka. ( + / - ) |
Ostali prikazi ove slike opisuju još neke dodatne mogućnosti. Osim navedenog NTFS omogućava da se odredi vlasništvo nad datotekom preko kartice ||security|| gdje se nudi da se odredi što pojedini korisnik smije, a ako je u pitanju dopuna svojstava imenika-mape, moguće ju je staviti na raspolaganje ostalima učesnicima mreže preko kartice ||Shraing|| i kojoj se preko izbora |Permissions| dolazi do dijela koji omogućava dodjelu prava mapi (onClick na sliku 4.4.9). Nije dobro dati takva prava da mapi može pristupiti svaki učesnik mreže (pa i Interneta ako je mreža javna). Netko je može uporabiti kao skladište. Bolje je odmah predvidjeti koji korisnici smiju pristupiti mapi i dati im pripadna prava. Ako korisnik nije kreiran na sustavu treba to uraditi.
Naravno, tu je definiranje i poznatih atributa iz DOS-a: ' Read-only ' i ' Hidden '.
Citiranje ove stranice: Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska. {Datum pristupa}; https://informatika.buzdo.com/datoteka. Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost |