2.2.3. Ostali kodovi

Amerikanci nisu tijekom razvoja komunikacijske tehnike vodili mnogo računa o drugima (Amerika je domovina moderne znanosti), te se je u uporabi računalne tehnike kod nas pojavio problem nama osobitih grafema 'ČĆĐŠŽ čćđšž'. Problem je u početku riješen prepravkom vitičastih i uglatih zagrada i još nekih posebnih znakova. Naime, ASCII kod nije odmah zamišljen s 8 bit-a, te su se lokalni grafemi prepravljali u 7 bit-nim kodnim zamjenama. Grafičke kartice koje su imale ugrađene ASCII grafeme morale su prepravljati za naše potrebe. Smještaj nama specifičnih grafema pridružen je na heksadekadnim lokacijama prema narednoj tablici.

Tablica 2.2.2 Smještaj grafema specifičan za Hrvatsku.

Standarde danas uglavnom dirigira programska potpora zasnovana na PC računalima te će se osvrt nadalje odnositi samo na njih.

Američka kodna tablica nosi naziv 437 - UNITED STATES, te ako se prikaz na računalu temelji na njenoj prepravci, potrebno je na grafičkoj kartici i pisaču izvršiti odgovarajuću prepravku sadržaja znakovne memorije grafičke kartice i pisača u kojoj su zapisi o obliku znakova (grafema).

Prepravka izvornih znakova ASCII koda u 437 kodnoj tablici na lokacijama uglatih i vitičastih zagrada jedno je od rješenja, kod nas popularno nazvano CROSCII, ali je svrsishodnija uporaba koda koji omogućava 'ugradnju' znakova lokaliteta kao dopune opće kodne tablice 850. Na taj način koristeći se dvjema kodnim tablicama izmjenično (437 i 850) ne gube se izvorni znakovi ASCII koda.

No razvoj računalne tehnike i jačanje tržišta računalne tehnike van područja USA, ponukao je proizvođače opreme i programske potpore da uspostave kodne tablice prilagođene drugim državama i lokalitetima.

Omogućena je uporaba lokalnih kodnih tablica tako da su ostali očuvani osnovni ASCII znakove a dopunskih 128 znakova specifični su za svaku državu ponaosob. Naravno, tu nema čvrstih svjetskih standarda, ali manje-više svi se drže onoga što je lansirala američka tvrtka 'IBM' koja je znakove našeg pisma ugradila u kodnu tablicu 852 (Latin II) za MS-DOS aplikacije, te 'Microsoft' i tablica 1250 (Latin 2) za MS-WINDOWS aplikacije. 1250 kodna tablica vrlo je slična tablici ISO 8859-2 (Latin 2) koju preporučuje međunarodna organizacija za standarde. Razlika je u specifičnim znakovima koje 'Microsoft' rabi u svojim aplikacijama kao specijalne oznake i komande i zbog kojih su naši grafemi 'ŠšŽž', na našu žalost, promijenili mjesta. U prethodnoj tablici prikazan je smještaj nama specifičnih znakova.

Posebna djelatnost, koja se bavi kodiranjem podataka u svrhu njihove zaštite od nedozvoljenog uvida, naziva se KRIPTOGRAFIJA. Kod ove metode osnov je da se neprestano mijenja pridružena kodna zamjena za pojedine kodne elemente pod kontrolom generatora ključa koji na taj način ŠIFRIRA podatke pred slanje poruke ili tijekom samog pošiljanja. Isti generator u postupku prijema podataka vrši DEŠIFRIRANJE podataka. Raznolikost u miješanju kodnih elemenata, broj kodnih zamjena bez ponavljanja unutar sekvence postupka kriptiranja i vrijeme potrebno da se cijela sekvenca ponovi, parametri su prema kojima se ocjenjuje kvaliteta generatora ključa.

Glede bržeg prijenosa podataka na daljinu posebnim metodama kodiranja moguće je ostvariti i njihovo SAŽIMANJE (KOMPRESIJU). Dobar kompresor može i do 6 puta smanjiti ukupni obim podataka pred pošiljanje poruke. U odredištu se vrši postupak DEKOMPRESIJE, odnosno podaci se 'raspakiraju' u izvorni oblik. Na taj način u velikoj mjeri se smanjuje vrijeme prijenosa podataka na daljinu. Dakle, sažimanje bez gubitka izvornog sadržaja.

Sažimanje je od velikog značaja i u postupcima ARHIVIRANJA podataka na medije za trajno pamćenje, jer se na taj način višestruko povećava kapacitet medija za pohranjivanje podataka. Metode sažimanja raznolike su ali svima je temelj skraćivanje kodova koji se ponavljaju npr. sadržaj 'xxxxxxxxxxxxx' bi se pretvorio u '13x' te time višestruko skratio obim podataka za prijenos ili pohranu.

Posebno je značajan način kodiranja podataka slike. Kako je kvalitet slike u uskoj vezi s brojem elemenata slike i njihovim atributima (kao svjetlina, boja i slično), obim podataka koji opisuju sliku vrlo je velik. Današnja računala mogu obraditi sliku i do razlučivosti od preko 1600×1200 elemenata u tisućama boja, te su se glede prijenosa i pohrane slike razvile raznolike metode kodiranja pojedinih elemenata i sažimanja cjelokupnog sadržaja. Udruženje proizvođača računalne opreme VESA (Video Electronic Standards Association) u USA u tom smislu razvilo je standard kojeg se mnogi pridržavaju.

Većinu navedenog opisuje i objedinjava standard pod nazivom ISO (International Standards Organization) međunarodnog udruženja u Ženevi, kojemu je zadaća donošenje međunarodnog standarda za znanstvene i tehničke djelatnosti.

2.2.4. Unikod

Kako se za različita podneblja koristi različiti kod, u praksi nastaje problem kod prijenosa tekstova kodiranih različitim nacionalnim varijantama ASCII koda. Samo slova engleskog alfabeta, brojevi i jedan dio interpunkcija mogu smatrati sigurnima u prijenosu podataka.

Sve te verzije imaju slijedeće zajedničke nedostatke:

• Mogu prikazati samo jedan mali podskup znakova, pa kad je potrebno pisati tekst s našim slovima i njemačkim umalutima, to nije moguće.
• Računala koja nisu opremljena fontovima za dani podskup ne mogu prikazati takav tekst.
• Potrebne su transformacije iz jednog u drugi standard.

Navedeni problem rješava 'Unicode', rašireni svjetski standard koji omogućava prikaz slova, tehničkih simbola i posebnih karaktera na osnovu ISO/IEC 10646 standarda. Na Linux i Unix operativnim sustavima ovaj kod nosi oznaku UTF-8. Tradicionalni set karaktera od 8 bit-a koji se koristi nazvan SBCS (Single-Byte Character Set) s 256 znakova ima za Hrvatsku u Windows operativnom sustavu kodnu oznaku 1250 s naznakom 'Central Europe' (charset=windows-1250). Stariji Windows sustavi nisu podržavali Unicode (Me/98/95), ali se mogu nadograditi preuzimanjem i instalacijom 'The Microsoft Layer for Unicode - MSLU'. Unicode spada u grupu DBCS (Double-Byte Character Set), dakle 16 bit-a i omogućava prikaz velikog broja karaktera bez prelaska iz jedne tablice u drugu. Nasljednici Windows NT operativnog sustava kao Windows XP operativni sustav automatski prepoznaju koji je set znakova u pitanju. To korisnik ne primjećuje jer će u Word-u s <ALT> + <0138> i <ALT> + <0352> dobiti isti znak ' Š '. Sada Windows kodna tablica nosi oznaku 1250 s naznakom 'ANSI - Central Europe', a mi u Hrvatskoj imamo mali problem jer još jednom mijenjamo uvriježenu kodnu tablicu.

DBCS kodna tablica ima slijedeće brojčane oznake za naše grafeme:

Istina, ima tih verzija i varijanti Unicod-a poprilično, ali navedeno je kao osnova dovoljno. Ispravan prikaz hrvatskih grafema u programskoj potpori Microsoft WORD podržava font 'Arial', a ne podržava font 'Times New Roman' samo za slovo 'DŽ' i njegove varijante prikazivanja. Da ne bi bilo zabune, slovo 'DŽ' i ostala njemu slična nisu DVA karaktera nego JEDAN karakter. Autor ovog teksta nije provjerio način sortiranja po Unicod-u u programskoj potpori Word ili Excel ili nekoj drugoj toga tipa. Tek toliko da se ne zaboravi; Lijeva tipka <ALT> nema istu ulogu kao desna tipka <ALT> na Hrvatskoj tipkovnici (prema prilogu 9h o kombinacijama tipki). Dio Unikod (unicode) standarda, specifičan za Hrvatsku, kojeg koriste Windows operativni sustavi prikazan je u prilogu 9g.

Nisu u pitnju samo nama specifični grafemi, već se mogu uporabiti i posebni znakovi struke i drugih jezika kako možete vidjeti na stranici Unikode: UTF-8 kodiranje koju održava Eni Generalić na svom Periodnom sustavu elemenata. Više o UTF-8 kodu možete pogledati i na stranicama ove e-knjige u odgovarajaćoj stranici unutar priloga ili među stranicama o specifičnim IT pojmovima.

SAŽETAK:

Posebnu grupu kodova čini PRUGASTI KOD (BAR-CODE), zapis pomoću crtica, poseban raspored debljih i tanjih crta kojim je opisana brojčana, slovna ili obje informacije. Takav zapis koristi se za automatsku identifikaciju, a moguće ga je očitati pomoću čitala prugastog koda koje u radu koristi optička načela, i koje će računalu proslijediti odgovarajuće binarne podatke temeljem očitanog. Često je u uporabi kod označavanja robe široke potrošnje u trgovinama, skladištima, automatskoj proizvodnji i slično. Može ga se vidjeti gotovo na svim proizvodima u trgovini. Naprednija verzija je QR kod (Quick Response code), matrični prugasti kod (dvodimenzionalni kod), a odlikuje ga brza čitljivost i mogućnost velike pohrane podataka. Kodirane informacije mogu se sastojati od bilo kakvih podataka, binarnih, alfanumeričkih, simbola i drugo. Obje vrste koda prikazane su na slici i podslici lijevo u zaglavlju ovog paragrafa.

Postoji još jedan specifičan način kodiranja - BEEP CODE. Proizvođači računala ugrađuju u BIOS (Basic Input / Output System) računala mali program koji serijom kratkih i dugih kombinacija pištanja u zvučniku računala - BEEP signali, upozorava korisnika da je prilikom UKLJUČIVANJA računala ustanovljena neka greška, odnosno računalo se testira na funkcionalnost osnovnih dijelova bitnih za rad računala (POST - Power On Self Test). Općenito, ako je s računalom sve u redu, oglasiti će se jedan kratki 'beep'. No proizvođači BIOS-a, kao AMI, AWARD, IBM, PHOENIX i drugi, nisu dogovorili standardni način oglašavanja te za računalo koje je neispravno i oglašava se s nekakvom kombinacijom zvučnih signala, najprije treba ustanoviti čiji je BIOS u pitanju te potom konsultirati njegovu uputu u kojoj je opisano što koja kombinacija znači. Više nego korisno. Ako nema nikakvih signala nešto nije u redu s izvorom napajanja, ako ima bilo kakav signal znači da mikroprocesor radi i da se je pokrenuo POST program koji je ustanovio da jedna od bitnih komponenti računala nije ispravna, kao radna memorija, video kartica, tipkovnica, dio na matičnoj ploči ili nešto drugo.

Pojam kodiranja i koda i poštivanje korištenja koda od velikog je značaja u primjeni računalne tehnologije. Ne može se očekivati učinkovit rezultat u obradi i korištenju podataka, ako npr. računalo radi s kodnom tablicom za koju korišteni pisač nema potporu. Problem može biti i značajniji ako se dogodi da kodovi za posebne grafičke mogućnosti pisača (jer nisu svi isti) nemaju adekvatnu programsku potporu (driver-pogonitelj) ukomponiranu u računalu na koje je pisač povezan.

Na našem području već je prisutan problem u raznolikosti primjene kodne tablice (tri za ASCII kod, te CROSCII i Unikod) što zahtijeva glede očuvanja naših 'kvaka' primjenu prevodioca koji će u slučaju prelaska iz jedne kodne tablice u drugu izvršiti restrukturiranje (REMAP) podataka koji se obrađuju. Standardizacija koda od vrlo je velikog značaja. Ne može se očekivati učinkovitost banke podataka u nekom od mrežnih čvorova, ako podaci nisu pohranjeni prema općeprihvaćenim standardima.

Poznavanje pojma koda od izuzetnog značaja je za uspješno korištenje računala i programske potpore, osobito glede izrade programske potpore. Sve instrukcije koje računalo dobiva skup su smišljenih i na poseban način kodiranih komandi i naredbi na način da ih računalo može slijedno bez greške izvršavati. Jedan jedini izmijenjeni znak (broj) u pohranjenim zapisima računala može dovesti do 'padanja' sustava. Upravo to je zadaća zlonamjerno napravljenih programa, nazvanih VIRUSI, koji 'haraju' po računalu (radna i trajna memorija) mijenjajući ili brišući kodirane zapise te nanoseći korisniku veliku i često nepopravljivu štetu.