3.4.3. Alati za programiranje (izradu p.p.)

Osobine pojedinih navedenih jezičkih procesora (alat za programiranje) su:


ASEMBLER - Simbolički jezik sklopovlja koji svaku
           svoju instrukciju prevodi računalu u jedan broj,
           binarnu instrukciju procesoru. Vrlo je brz u
           izvršavanju ali je kreiranje programa mukotrpno.
           S njim će se izraditi jezgro operativnog sustava.

C - Programski jezik proizašao iz razvoja UNIX
    operativnog sustava. Odlikuje se instrukcijama koje
    omogućavaju dobar nadzor nad radom sklopovlja računala.
    Stoga je vrlo pogodan za izradu programske potpore
    operativnih sustava. Daje prilično brz izvršni kod.
    Pogodan je za objektno programiranje.

FORTRAN - Nastao je za potrebe znanstveno-tehničkih sredina.
          Naziv je dobio od riječi FORmula TRANslation,
          prevoditelj formula. Program se kreira sa skupom
          jednostavnih instrukcija prilagođenih matematici.
          Ima veliku točnost pri računskim operacijama.

COBOL - Jezik nastao za potrebe u komercijalnim poslovima,
        kao računovodstvo, prodaja i slično. Naziv je
        kratica od engleskog pojma COmmon Business Oriented
        Language. Koristi se u moćnijim i starijim sustavima.

PASCAL - Jezik opće namijene. Nazvan po čuvenom francuskom
         matematičaru iz 17. stoljeća, izumitelju jednog od
         prvih mehaničkih strojeva za računanje. Posebno je
         pogodan za strukturirano programiranje.

ADA - Jezik nazvan po matematičarki iz 19. stoljeća.
      Razvijen je po nalogu američkog ministarstva obrane
      kao univerzalni programski jezik za primjenu na svim
      računalnim sustavima koje koriste. Spada u strukturne
      jezike i jezik realnog vremena, što je vrlo pogodno
      za upravljanje sustavima za vođenje.

CLIPPER - Programski jezik dizajniran za obradu baza podataka.
          Primjeren je manjim računalnim sustavima kao PC.

BASIC - Jezik opće namijene vrlo pogodan za učenje. Spada u
        interpretere, a postoje verzije koje imaju dograđen
        i prevoditelj. Naziv je akronim od :
        Beginners All purpose Symbolic Instruction Code.
        Raznolike verzije implementirane su gotovo na svim
        računalnim sustavima. Najviše se u naobrazbi rabi
        verzija Microsoft BASIC-a.

VBASIC - Jezik firme Microsoft s grafički orijentiranim
         sučeljem s objektno orijentiranom filozofijom i
         podosta gotovih rješenja koja omogućavaju brzo
         programiranje u Windows grafičkom okruženju.
         Osnova mu je BASIC.

DELPHI - Jezik firme Borland utemeljen na Pascal-u
         zamišljen za brzu izradu programske potpore (RAD - 
         Rapid Application Development) s mnoštvom alata za
         ispomoć u oblikovanju grafički orijentiranog sučelja.
         Vrlo je pogodan za izradu složene programske potpore.

JAVA - Objektno orijentirani programski jezik sličan C-u,
       ali pojednostavljen glede smanjivanja broja grešaka
       tijekom izrade programske potpore. Prilagođen je
       uporabi u WWW sučelju što ga programerima čini jako
       prihvatljivim. Java kod izvršava se gotovo na svim
       platformama jer je za većinu njih razvijen i kompajler
       i interpreter. Razvijen je u firmi Sun Microsystems.

Jednom izrađen i testiran program zauzeti će svoje mjesto negdje na tvrdom disku. U skupu s drugim programima, a glede rješavanja postavljene zadaće, dio je PROGRAMSKE POTPORE (SOFTWARE) računalnog sustava. Kada se program ili programska potpora nizom TESTIRANJA tijekom izrade i pokusnog korištenja verificira, odnosno ustanovi da nema grešaka i nesuvislih rezultata, pristupa se izradi DOKUMENTACIJE koja će obuhvatiti ispisani niz instrukcija izvornog koda (listing) i njegov opis, opisani tijek njegova razvoja, moguća daljnja poboljšanja, moguće probleme i rješenja, potrebite računalne resurse i uputu za instaliranje u sustav i korištenje.

Programiranje je dakle, PROCES priprave, razrade i pisanja programa u cilju rješavanja zadaće uz pomoć DRS kao dio RAZVOJA PROGRAMSKE POTPORE koji se odvija po slijedećim etapama:


1.) POSTAVLJANJE ZADATKA - uočavanje problema
         i odabir načina njegovog rješavanja.

2.) IZRADA FIZIKALNOG MODELA - precizan opis i formulacija
         problema; ulazni podaci, izlazni podaci, granice,
         međusobna povezanost podataka i slično.

3.) IZRADA MATEMATIČKOG MODELA - razmatranje logičkog
         procesa i njegovo predočavanje matematičkim
         izrazima; ulazne i izlazne varijable, konstante
         i njihova funkcijska ovisnost.
         Ove tri faze čine ALGORITAM rješavanja zadaće.

4.) IZRADA DIJAGRAMA TIJEKA - grafički prikaz izvršavanja
         prethodno detaljno opisanih podataka, njihovih
         međusobnih odnosa te radnji i procesa s njima
         (ALGORITMA), a koji u suštini predstavlja
         proceduru izvođenja programa.

5.) PISANJE I UNOS PROGRAMA - temeljem odabira jezičkog
         procesora pomoću editor-a upisuju se instrukcije
         procesora prema definiranom dijagramu tijeka
         (izvorni kod). Potom se od toga izrađuje
         izvršiva datoteka (binarni kod)
         i pripadni joj dijelovi.
         Rezultat je željena programska potpora.

6.) TESTIRANJE PROGRAMA - ispravka mogućih grešaka u
         izvornom kodu ili u algoritmu, te ponovna izrada
         programske potpore.
         Postupak se ponavlja dok se ne otklone sve greške.
         Uobičajeno ponešto promakne te se naknadno
         izrađuju 'zakrpe', ako je potrebno.

7.) IZRADA DOKUMENTACIJE - pisanje potrebitih uputa za
         instalaciju programske potpore u DRS i njeno
         korištenje. Dokumentacija treba da je razumljiva
         i pišu je obično osobe koje u izradi programske
         potpore ne sudjeluju.

Navedene faze razvoja samo su jedan od primjera kako pristupiti rješavanju postavljene zadaće. Pojedine programerske kuće i razvojni timovi imati će svoje viđenje razvojnih faza izrade programske potpore. Ali ako se prihvati bilo koja od njih mora se dosljedno provoditi jer će se jedino tako izbjeći mnoštvo grešaka i lutanje u izradi programske potpore.

Kako je već ranije navedeno, skup komandi jezičkih procesora i njihova sintaksa međusobno se vrlo razlikuju. Naredna slika ilustrira način pisanja naredbenih redova za nekoliko od njih glede obavljanja iste zadaće.

Na Internetu može se pronaći niz primjera za različite programske jezike kao što je prikazani na prethodnoj slici. Danas se ASEMBLER vrlo rijetko koristi, samo u specijalnim namjenama, a za današnjeg programera moguće je najpovoljniji izbor C i JAVA. Naravno, programiranje za dohvat neke baze preko WEB sučelja ili izrada programske potpore za neku ANDROID platformu, zahtijevati će i neke dodatne vještine.

Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}; https://informatika.buzdo.com/datoteka.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost