5.1.2. Model datotečnog sustava

Ako se pokaže tijekom vremena da su postojeći diskovni resursi premali, treba fizički dodati novi disk. Preko Virtual PC računala ovaj disk izraditi će se i dodati će se odabirom Debian virtualnog računala kroz opcije Virtual PC programske potpore izborom /Action/-/Settings/-|Hard disk 2| preko čarobnjaka ||Virtual disk Vizard|| kako prikazuje naredna slika. Pri tome Debian računalo ne smije biti aktivno.

Slika* 5.1.3 Dodavanje novog diska u Virtual PC računalo. ( + / - )

Kada se izradi novi disk, u ovom primjeru proizvoljno nazvan [Debian_hdb.vhd], treba ga pridodati u sustav izborom ||Virtual hard disk file:|| i ||Browse...|| prozorom izabrati čarobnjakom kreiranu datoteku virtualnog diska. Postupak dodavanja virtualnog diska operativnom sustavu nije povezan s njegovim kreiranjem. To su posve odijeljene radnje; najprije kreirati a onda pridodati virtualni disk. To je čista 'fizička' radnja koja se u Virtual PC okruženju vrši kako je opisano. Kada se virtualno računalo ponovo pokrene to ne znači da se ovaj dodatni disk operativni sustav odmah vidi, jer moguće nije pridodan kao zapis u odgovarajući .VMC datoteku.

Disk je pridodan ali nije formatiran niti podijeljen u particije. Kada se u Debian virtualnom računalu preko konzole kao korisnik 'root' zada komanda ' cat /etc/fstab ' vidi se da pridodanog diska nema. Komanda ' fdisk - l ' daje slijedeći ispis:

Slika* 5.1.4 Popis u tablici particija prije i nakon dodavanja novog diska. ( + / - )

Na slici 5.1.4a posljednji red pokazuje da je novi disk pridodan pod imenom [hdb] ali da je neupotrebljiv. Osim ' fdisk ' komande za istu svrhu raspoložive su komande ' cfdisk ' (moćnija, pristupačna i stabilnija verzija) i ' sfdisk ' (složena i nepristupačna hacker-ska verzija).

Postupak pripreme diska započinje kreiranjem particija komandom ' fdisk /dev/hdb ', nakon čega slijedi upit koju komandu fdisk-a uporabiti. Dobro je prije uporabe bilo koje od njih pomno pročitati sve mogućnosti unosom fdisk-ove komande ' m ' za pomoć. Zbog potreba proširenja resursa na različitim mjestima disk je podijeljen na jednu primarnu particiju i jednu extended particiju s dvije logičke particije u njoj. Najprije se ponudi mogućnost kreiranja primarne i extended particija, a po kreiranju extended particije nadalje se nudi mogućnost kreiranja primarne i logičke particije, što je u redu jer je 'kontejner' za logičke particije pripravljen i više ga se ne mora vidjeti. Kad se sve skupa to zapiše u novu particijsku tablicu, prilikom novog pokretanja računala particije se vide komandom ' fdisk -p ', ali ih u [fstab] još nema jer nisu nigdje ZAKAČENE (MOUNT). Prema navedenom na raspolaganju su [hdb1], [hdb5] i [hdb6] kako pokazuje slika 5.1.4b.

Prilikom instalacije operativnom sustavu sve logičke particije su zakačene (montirane) za vrh-korijen datotečnog sustava i dohvatljive su kao imenik istoimenog naziva [/var], [/home] i analogno tome za ostale. Ostali imenici ugrađeni su u sustav s uobičajenim postupkom izrade imenika i pridodani na odgovarajuće mjesto. Novi pridodani disk s definiranim particijama po opisanom postupku pridodan je u tablicu particija i njegove particije treba za nešto prikačiti (montirati) da bi bile dohvatljive. Treba odrediti mjesto u datotečnom sustavu, koji je inicijalno izgrađen na [hda] disku, na koje će se particije pridodanog [hdb] diska prikačiti (montirati) - Mount Point (MP). Neka je plan proširenja resursa prema slijedećoj tablici:

No na njima nema još datotečnog sustava jer nisu pripravljene za prihvat podataka, te ih treba FORMATIRATI za jedan od mogućih, odnosno IZGRADITI datotečni sustav pomoći komande ' mkfs '. Kako doći do detaljnih uputa o uporabi komande?

           # mkfs -t ext3 /dev/hdb1 
           # mkfs -t ext3 /dev/hdb5
           # mkfs -t ext3 /dev/hdb6

Kreira se u postupku i SUPERBLOCK za svaku particiju. Komanda ' mount ' omogućava da se kreirani datotečni sustavi pridruže prema planu na Mount Point (točku vezivanja). Komanda bez argumenata i opcija pokazati će što je do sad 'zakačeno' za raspoložive diskovne particije. Nove particije pridodaju se komandama:

           # mount /dev/hdb1 /xxxx/home
           # mount /dev/hdb5 /xxxx/usr
           # mount /dev/hdb6 /xxxx/var

Za svaku od particija [/xxxx/...] simbolizira imenik (MP) na koji će se dodatna particija montirati i koji se prije montiranja mora izraditi ako već ne postojati. Za navedene tri dodatne particije nije nužno da to bude isti imenik. MP može biti istog imena kao već postojeća particija ali ne smije biti na isto mjesto montirana gdje već postoji montirana particija ili imenik s istim imenom. U protivnom će nova prazna particija prebrisati postojeće istoimene sadržaje. Obično se za montiranje uzima već od sustava kreiran imenik [/mnt]. Ponovljena komanda ' mount ' bez opcija i argumenata sada će pokazati dodane sadržaje.

Naravno, komanda ima svoje raznorazne opcije i navedeno je njihova najjednostavnija uporaba. Komanda ' df -k ' pokazati će da postoje dva imenika [/home], jedan na [hda] a drugi na [hdb], ali će komanda ' ls -al ' pokazati različiti sadržaj za svaki [/home] kako prikazuje naredna slika.

Slika 5.1.5 Pregled originalne i pridružene particije.

Da bi se originalnoj lokaciji [/home] koja se nalazi na [hda9] pridružio dodatni dio treba se poslužiti spojnicom (linkom) postavljenom u imenik [/xxxx/home] na [hdb1] koji 'gleda' na imenik u originalnoj lokaciji i obrnutom spojnicom ali nema automatske raspodijele sadržaja, već to mora obaviti administrator. Pravo proširenje može se postići na način da se podaci sa starog mjesta kopiraju na novo veće i onda se staro mjesto 'demontira' a na njegovo mjesto 'montira' veće novo, ili da se napravi kopija podataka cijelog sustava te da se operativni sustav instalira nanovo s razdiobom ukupnih resursa prilagođenoj prema dodanim fizičkim resursima. Još postoji mogućnost da se nakon demontiranja i montiranja particija, odnosno preraspodijele prostora na novi način, izvrši spajanje ili proširivanje particija sa za to predviđenim alatima - nekakav moćniji 'Disk Manager', no kako nisu dio osnovne distribucije neće se ovdje opisivati.

Kad se pogleda SASTAV DATOTEČNOG SUSTAVA a ne particije diskova, [/home] je samo jedan i jedinstven što znači da se po kapacitetu ne može povećati bukvalnim pridodavanjem resursa. Izrađene particije moraju se 'zakačiti' za bilo koji imenik u sustavu, jer su u protivnom 'nevidljive'. Dakle, PARTICIJE su pridružene IMENIKU, a datotečni sustav je nositelj svih podataka i uopće nije važno koliko i kakvih diskova i particija podržava i objedinjuje.

No sve navedeno neće imati efekta ako se promjene ne zapišu da bi se mogle očitati i primijeniti pri narednom uključivanju računala. Treba urediti datoteku /etc/fstab tako da se dodaju redci koji se odnose na nove particije i njihove MP kako pokazuje slika 5.1.6a. Kada se datoteka uredi i spremi tako da sadrži zapisano kako pokazuje ' cat /etc/fstab ', komanda ' init ' na slici s pripadnim argumentom služi prema već spomenutom popisu modova rada sustava za ponovljeni start računala bez gašenja.

Slika* 5.1.6 Inicijalna tablica montiranja (fstab) i pregled svih particija. ( + / - )

Komanda za pregled particija ' df ' daje rezultat kako pokazuje slika 5.1.6b. Znači da su sada dodane particije za stalno montirane. Prikaz je drugačiji u odnosu na sliku 5.1.1.

Primjer II

Raspored diskovnih resursa poslužitelja jedne ustanove koji su objedinjeni u RAID 5 polju.

Komanda za pregled particija i njihove zauzetosti u čovjeku razumljivijem obliku je ' df -kh '. Ispis po ovoj komandi s pripadnim opcijama je:

drago@mak:~$
drago@mak:~$ df -kh
Filesystem            Size  Used Avail Use% Mounted on
/dev/sda2             494M  136M  334M  29% /
tmpfs                1014M     0 1014M   0% /lib/init/rw
udev                   10M  676K  9.4M   7% /dev
tmpfs                1014M  4.0K 1014M   1% /dev/shm
/dev/sda3              12G  3.5G  7.8G  31% /var
/dev/sda5             5.0G  1.3G  3.5G  28% /usr
/dev/sda6             1.5G   33M  1.4G   3% /tmp
/dev/sda7             182G   13G  169G   7% /home
drago@mak:~$
drago@mak:~$

Diskovi su SCSI tipa kapaciteta otprilike 37 GB po jedinici, objedinjeni u RAID polju u jedan VOLUMEN pomoću upravljača koji je u potpunosti jedinstveno sklopovsko rješenje, te ih operativni sustav vidi kao jedan [sda] disk jer mu ih RAID upravljač tako predočava. RAID 5 polje diskova omogućava očuvanje podataka i funkcionalnost sustava u slučaju fizičkog otkaza jednog od diskova. Navedeni primjer može poslužiti kao orijentacija kako podijeliti particije diska za jedan web-mail poslužitelj uz stotinjak aktivnih korisnika.

Znak ' | ' na slici 5.1.5 primijenjen i komandnoj liniji služi za ULANČAVANJE komandi i prema prethodnoj slici opisno bi to značilo slijedeće: pročitaj sve particije diskova datotečnog sustava (df) i iz tog popisa izdvoji i prikaži samo redove koji sadrže pojam 'home'. Dakle, komanda ' grep ', sa slike 5.1.5, izdvaja iz prema njoj poslanih rezultata i prema njenim argumentima koji je slijede po njenoj KR (ključnoj riječi), samo željeno.

Cijeli opisani postupak slikovito se može prikazati kako slijedi:

Slika 5.1.7 Pridruživanje particija dodatnog diska sustavu.

Mehanizam pridruživanja ne odnosi se samo na particije diska. Da je [hdb] već imao neki datotečni sustav sa svojom vlastitom strukturom, sve što je na njemu raspoloživo postalo bi podimenik imenika na [hda] kome je pridružen. To znači da se na već jednom izgrađen datotečni sustav može pridružiti ili cijeli disk ili njegova particija bez obzira na kojem je mediju inicijalni datotečni sustav na računalu. Pa se tako računalo pokrene sa samo-startajućim CD / DVD medijem na kojem je Linux (KNOPPIX - Live Linux Filesystem On CD), pridruže mu oštećene particije postojećih diskova i popravlja. Također način kako promijeniti zaboravljenu ROOT zaporku. Sliči na BartPE.

Imenik se može izraditi-obrisati komandama ' mkdir ' - ' rmdir ', a datoteka se kreira nekim editorom ili kompajlerom, a briše komandom ' rm '. Obrisano se ne može vratiti. Ako se greškom obriše neki imenik, ponekad se može 'vratiti' kreiranjem istog na istom mjestu odmah po brisanju, uz uvjet da se ništa drugo nije u međuvremenu radilo. Nije pravilo ali je koji put moguće. Datoteku nije moguće na taj način 'vratiti'. Treba biti jako pažljiv kod REKURZIVNOG brisanja, kada se komanda izvršava kroz sve imenike koji su hijerarhijski ispod mjesta gdje je zadana.

Za učinkovito korištenje datotečnog sustava treba ga poznavati, bolje reći imeničnu strukturu koja se koristi. Bez obzira koje je vrste datotečni sustav, imenična struktura koja se podržava u Linux operativnim sustavima gotovo je ista kod svih verzija, a opisuju je naredne stranice.

NAPOMENA: Nasilno gašenje računala može oštetiti datotečni sustav.