4.5.1. Opće značajke OS

Da je svaki novi operativni sustav firme Microsoft sve gladniji što se tiče sklopovskih resursa već je odavno poznato. Istina, to je cijena uvođenju mnogih novih mogućnosti i podrška novim tehnologijama, i konačno ljepšeg dizajna, ako se izvrši usporedba s prethodnim izdanjima. Nije ni za zanemariti ni činjenicu da implementacija novih tehnologija traži i drugačiju vrstu sklopovlja. Prevedeno to znači: KUPI NOVO RAČUNALO! Da ali kakvo? Stoga prilikom kupnje novog računala i instalacije operativnog sustava treba pomno proučiti značajke sustava i koji su opći zahtjevi koje treba zadovoljiti kako bi se odabrala konfiguracija prema želji ili mogućnostima. Tehnički minimum za koji bi trebalo zadovoljiti za 32 bit-nu (x86) inačicu operativnog sustava, analogno XP prikazu, bio bi otprilike slijedeći:

      Procesor:         Procesor 800 MHz; podrška za SSE2 ekstenzije
                        (višejezgreni od 1 GHz> preporučljivo)
      Radna memorija:   512 MB (1 GB> preporučljivo)
      Tvrdi disk:       16 GB raspoloživog prostora diska uz 20-40 GB disk
      Optički disk:     DVD uređaj
      Monitor:          Super VGA monitor
      Grafika:            a.) DirectX 9 s 32 MB video RAM-a
                              - osnovna funkcionalnost
                              - bez 'aero' osobitosti
                          b.) DirectX 9 s 128 MB VRAM-a uz 1 GB DRAM
                              - osnovna funkcionalnost
                              - 'aero' osobitosti
                          c.) DirectX 11 s 512 MB video RAM-a
                              - WDDM osobitosti
                              - Windows Display Driver Model
                              - 'aero' i GPGPU osobitosti 
                              - HDMI sučelje za multimedijske potrebe
      Periferije:       Tipkovnica, miš

Dakle, Windows 7 može se instalirati i na slabija računala ali neće biti raspoložive sve njegove funkcionalnosti. Za 64 bit-nu (x86-64 ili skraćeno x64) inačicu operativnog sustava preporuča se najmanje 2 GB radne memorije i minimalno 20 GB diskovnog prostora za instalaciju. Gotovo svi današnji mikroprocesori mogu nekom od tehnologija adresirati memorijski prostor veći od 4 GB (32 bit-na adresa), mada se za poslužiteljske potrebe koriste 'napredniji' proizvodi, kao 'Intel XEON' i slični. Navedeno nije rješenje za starije računalo ili programsku potporu koja 64 bit-ne pogodnosti ne može iskoristiti. Tehnologije koje koriste uređaje osjetljive na dodir zahtijevaju specifično sklopovlje koje u konačnici znatno povećava resurse i cijenu računalnog sustava. Za načina rada u 'Windows XP modu' (Windows Virtual PC) potrebno je dodatnih 1 GB RAM-a i dodatnih 15 GB slobodnog prostora na tvrdom disku, te čipset i procesor sposoban za sklopovsku virtualizaciju uz uključeni 'Intel VT' ili 'AMD-V' u BIOS-u.

Treba naglasiti da se za 64 bit-ni operativni sustav podrazumijeva da zna 'raditi' s 64 bit-nim podacima, što nadalje podrazumijeva za takvu platformu pisane upravljačke programe i programsku potporu i drugačije alate za izradu programske potpore. Adresne mogućnosti i 'veličina' podatka su osobitosti koje kod operativnog sustava i računalnog sustava ne moraju biti iste; kod računalnog sustava podrazumijevaju različite izvedbe čipseta i sabirnica. Osobitosti računalnog sustava nekad podrazumne samo za poslužiteljske platforme polako zadiru u uredska/kućna računala. Za očekivati je da će se postupno priječi na 64 bit-ne sustave po svim osobitostima računalnog sustava.

Uz Windows 7 ide, na primjer, 'Office 2010' u 32 bit-noj ili 64 bit-noj inačici u skladu s osobitostima instaliranog operativnog sustava, koji opet traži svoje resurse. Svi su izgledi da će opet za ugodan rad vrijediti pravilo: sve preporučeno višestruko pomnožiti i uzeti GRAFIČKU KARTICU koja, pored već uobičajenih osobitosti, ima integriranu sklopovsku potporu za MPEG-2 (H.262) i MPEG-4 (H.264) čitanje video zapisa i vlastitu video-memoriju od barem 512 MB. Uz to treba da podržava DirectX 11 kako bi se napredne mogućnosti grafičke kartice (detaljnije i 'životnije' slike, kreiranje mozaika, višenitnost obrade ...) i operativnog sustava (GPGPU - izvršavanje negrafičkih zadaća) u potpunosti iskoristile. WDDM je model arhitekture grafičkih upravljačkih programa koji osigurava funkcionalnost potrebnu za prikaz sadržaja na radnu površinu. Koristi se od 'Vista' operativnih sustava nadalje i između ostalog omogućava 'aero' osobitost. Arhitektura koja se u suštini temelji na već navedenom DirectX 11 (slika 4.5.25b), u sebi uključuje komponente DirectX 10 i DirectX 9 glede kompatibilnosti sa starijom programskom potporom. A što s igrama? U ispoliranoj verziji Windows 7 operativnog sustava sve dosadašnje igre trebale bi uredno raditi, dok će novije igre zahtijevati i znati koristiti naprednije tehnologije (Core i7, DirectX 11 ...). Čini da se ove 'male' nekompatibilnosti rade ne bi li se udovoljilo korisnikovim 'multimedijskim' prohtjevima i naprednim grafičkim mogućnostima glede igara.

Windows 7 ima ASLR (Address Space Layout Randomization) tehnologiju, koja na nasumičan način u radnoj memoriji računala razmješta područja s ključnim podacima. Ovo rješenje zlonamjernima otežava da predvide lokacije u memoriji koje trebaju napasti da bi izazvali zapunjenje međuspreme procesora (buffer overflow), što omogućava NAPADAČU (domaći izraz za informatičke razbojnike) dobivanje administratorskih ovlasti nad računalom. Zlouporaba može uslijediti u obliku postavljanja zloćudnog koda koji će napraviti neku štetu odmah brišući podatke i slično, ili s odgođenim djelovanjem na način da će se dana XY izvršiti silovito traženje resursa od poslužitelja neke firme i njeno poslovanje onemogućiti - DoS napad (Denial of Service); uskraćivanje raspoloživih resursa poslužitelja drugim korisnicima zbog njegove preopterećenosti. Na ovaj način uz dovoljno postavljenih 'kukavičjih jaja' poslovanje neke firme putem Interneta može se onemogućiti, a stvarni napadač koji će svoje tragove prisutnosti na vrijeme odstraniti ostaje nepoznat. ASLR je učinkovita zaštita od zlouporabe računala. Glede navedenog opća opasnost je sve veći broj 'kućnih računala' koja u pravilu nisu dovoljno zaštićena uglavnom zbog slabog poznavanja korisnika o osnovnim elementima zaštite i nadzora računala. Uloga informatičkog obrazovanja ogleda se i u navedenom.

U odnosu na Windows XP, Windows 7 ima ugrađen mehanizam koji preispituje zahtjeve korisnika - UAC (User Account Control), te iako korisnik ima administratorske ovlasti pita ga za odobrenje izvođenja većine akcija. Prema Microsoft-u razlog navedenom je da se razvoj programske potpore usmjeri na način da se izvodi bez nužnih administratorskih ovlasti korisnika, te sam sustav ne ogoli prema Internetu ili unutar lokalne mreže na način da je korisnik sustava prepoznatljiv kao administrator što predstavlja sigurnosni rizik. UAC, izvor nemalih frustracija u Windows VISTA operativnom sustavu, opcija koju korisnici rado isključuju, potpuno prerađen u Windows 7 i može se konfigurirati prema nivou sigurnosti, ali i za svaku aplikaciju posebno. UAC na dijelu prikazan je na slici 4.5.39 gdje traži potvrdu instalacije programske potpore koja zadire u sustav.

Windows 7 ima još jednu osobitost tijekom instalacije. Korisnik 'Administrator' podrazumno postoji ali je onemogućen (kao i korisnik 'Guest') i nije mu dodijeljena zaporka. Navedeno pogoduje općoj sigurnosti jer u pravilu informatički nepismeni korisnici 'Administratoru' ne dodjeljuju zaporku. No, iako je sam korisnik član grupe administratora (slično kao na slici 4.4.10) nema ovlasti kao istinski administrator, a UAC sustav sprječava ga da bez ikakvih pitanja instalira bilo što. Ova osobitost vrlo je korisna jer će neki 'trojanac' (vrsta zloćudnih programa) tražiti dozvolu za instalaciju u sustav, te ako se pažljivo čitaju poruke, instalacija napasti može se spriječiti bez intervencije antivirusnog programa. Eh, sad treba opet nešto čitati ... ma daj ajde :-). Sigurnosti pridonosi sustav koji nadzire zaporke, ID korisnika, korisnička imena, certifikata i ostalo vezano uz Internet usluge (Windows Credentials), a osobitost kreiranja kućne grupe korisnika (HomeGroup and Sharing) doprinosi dodatnoj zaštiti podataka raspoloživih kroz mrežu, ali i jednostavnijem pristupu podacima od strane korisnika 'kućne' grupe.

Vanjski efekti od značaja za korisnika su povećana sigurnost uz lakše podešavanje u pogledu povezivanja lokalne i bežične mreže i lokalne razmjene podataka, bez velikih odstupanja u grafičkom rješenju u odnosu na 'Vistu' ali značajnih u odnosu na 'XP'. Integrirana je podrška za kontrolu dodirom i poboljšana integracija s mobilnim i multimedijskim uređajima. Dizajn operativnog sustava treba da omogući ugodan rad na sve brojnijoj i popularnijoj kategoriji jeftinih mini 'laptopa'. Radna traka (taskbar) sadrži ikone koje pokazuju aktivne programe, a prijelazom pokazivača miša preko ikone prozori drugih aktivnih programa postaju providni da se bolje vidi onaj na kome je pokazivač. Dodaci u vidu 'igračaka' (gadget) mogu se po volji razmještati duž radne površine koja nije opterećena širenjem programskog izbornika.

Definiranje kućne mreže svrsishodno je razgraničeno od sustava na poslu. Na primjer, prijenosno računalo na poslu vidjet će jedne uređaje, a priključivanjem na kućnu mrežu automatski su raspoloživi drugi uređaji bez potrebe za instalacijskih zahvatima i promjena konfiguracije sustava. Podrška različitim uređajima, osobito više funkcijskim, unaprijeđena je u smislu brzog predočavanja mogućnosti priključenog uređaja kroz jedan objedinjeni prikaz. Podrška monitorima osjetljivim na dodir značajno je unaprijeđena u smislu korištenja sustava. Dodirom prsta na sliku botuna izbornika prikazanog na zaslonu, automatski se rastvara njegov sadržaj i mogu se dohvatit pojedini njegovi sadržaji ili na primjer pretražiti album slika pomicanjem prsta ruke unutar prikazanog prozora i jednu od njih akcijom 'Drag & Drop' prenijetu u aplikaciju za obradu slika prstom i napisati prstom na monitoru neki tekst ili izrezati dio iste, uz napredno korištenje tipkovnice koja se prema potrebi prikaže na zaslonu, naravno sa mogućnošću utipkavanja znakova dodirom. Stranice dokumenta mogu se brzo pregledavati 'pokretima prsta', širiti sadržaj (zoom) i primjenjivati razne akcije oblikovanja ili rada s objektima. Prst je u osnovi zamijenio miša i jednako je toliko precizan uz opasku da operativni sustav prepoznaje više istovremenih dodira (Multi-Touch). Podrška radu s više monitora unaprijeđena je tako da se prozor prikazan na jednom monitoru mišem premjesti u drugi 'Drag & Drop' postupkom.

Sve navedeno omogućava upravo novi koncept API-a (Application Programming Interface), odvojenog po djelovanju u dva osnovna područja; Windows i WEB, koji se oslanja na naprednije sklopovlje i podržava različite sklopovske platforme, te potpora raznolikim mrežnim uslugama uz značajno poboljšanje glede pridržavanja standarda. Naravno, uz dizajn aplikacija koje će znati iskoristiti nove mogućnosti, kao programska potpora u CAD / CAM području ili poslužiteljska programska potpora za podršku 'kupovine' preko WEB-a. Pitanje je samo kako je riješeno brisanje otisaka prstiju sa zaslona -).

Konačni izgled sučelja prema korisniku operativnog sustava Windows 7, uz aktiviranje programske potpore koja opisuje osnovne postavke sustava, izgleda prema narednoj slici.

Slika*** 4.5.25Informacije o sustavu / Podešavanje pojavljivanja ikona / Potpora za UDF. ( + / - )

U samom dnu gornje slike 4.5.25a, što ovdje nije prikazano, po završetku instalacije operativnog sustava, korisnik se umoljava da izvrši 'aktiviranje' proizvoda, što se najjednostavnije obavlja akcijom na ponuđenu spojnicu, uz uvjet da je VPC prethodno spojen na Internet kako prikazuje slika 4.5.24a. Ako se na mjestu izbornika gdje se pokazuje datum i vrijeme izvrši akcija D1, otvara se novi izbornik koji pored ostalog omogućava otvaranje prozora prema slici 4.5.25c izborom /Customize notification icons/. Ako nije uključena opcija |Always show all icons and notifications on the taskbar|, moguće je svakoj od ikona odrediti pod kojim okolnostima će se pojaviti u desnom uglu linijskog izbornika zadaća; u protivnom bez obzira na definiranje uvjeta prikazuju se sve ikone kao na slici 4.5.25a.

Iz sadržaja kojeg prikazuje slika 4.5.25a može se razabrati da su zadovoljeni svi minimalni uvjeti za rad operativnog sustava opisanog u ovom skupu stranica, u modu osnovne funkcionalnosti bez 'aero' osobitosti kao kod 'Basic' izdanja 'Vista' operativnog sustava. Za 'aero' osobitosti zaista ne treba mnogo, kako pokazuju grafički resursi prema slici 4.5.69b. Vrlo je značajno da operativni sustav prepoznaje CD / DVD-RW medije i način njihove pripreme i uporabe u UDF formatu, što omogućava da se s njima može raditi kao s disketom; mogu se formatirati, kopirati i brisati sadržaji prema nahođenju. Raspoloživi kapacitet medija tada je manji u odnosu na uobičajeni način korištenja optičkih medija, što se vidi iz zaglavlja animiranog prozora na slici 4.5.25d. Slika 4.5.25d ujedno je primjer 'aero-glass' osobitosti operativnog sustava. VPC programska potpora ne podržava 'aero' osobitost i ne omogućava zapisivanje na RW optičke medije u UDF formatu. Navedena slika 4.5.69b je prikaz s instaliranim OS na 'fizičko' računalo te je stoga moguće razabrati 'aero' osobitost. Podrška za .ZIP datoteke već je poznata kod prijašnjih inačica Windows OS. Osnovne postavke računala mogu se izmijeniti i preko ovog prozora izborom /Change Settings/ prema slici 4.5.25a.

U sažetku uvodnih poglavlja već je navedeno da operativni sustav podržava .VHD datoteke, odnosno da je podrška za njih ugrađena u jezgru OS (kao kod 'Windows Server 2008 R2' OS). Dakle, virtualni disk prepoznatljiv je bez instalacije VPC programske potpore. To znači za testiranje novih upravljačkih programa ili novih mogućnosti OS i sličnih radnji, nije potreban VPC ili hypervizor ili 'dual boot' između nekoliko operativnih sustava i zasebna particija, već se može izraditi .VHD datoteka jer je Windows 7 i 'Windows Server 2008 R2' moguće instalirati izravno u nju. Virtualni disk moguće je izraditi i prilikom same instalacije OS ili naknadno pomoću programske potpore DISKPART.EXE u imeniku [C:\Windows\System32], koja se koristi iz komandnog prozora (<Windows> + <R>) i omogućava njegovo kreiranje, podjelu na particije i njihovo formatiranje (pripremu za prihvat podataka), te njegovo pridruživanje fizičkim diskovima tako da se 'vidi' iz 'Disk Management' programske potpore koja prema slici 4.5.19c omogućava jednostavnu izradu i pridodavanje virtualnih diskova. Moguće je pri instalaciji Windows 7 OS pomoću VPC u neku .VHD datoteku, unutra nje stvoriti novi virtualni disk (.VHD unutar .VHD).

Instalacijski medij je DVD, dakle znatno veći po kapacitetu i sadržajniji od CD medija za Windows XP instalaciju, na primjer. Kada se pregleda njegov sadržaj (vLite) može se u verziji koja je uporabljena u prethodno prikazanoj instalaciji očitati da se sastoji od slijedećih skupina podataka:

• Accessories - Programski alati glede podešavanja sustava i nekoliko jednostavnih programskih uradaka i igara (678 MB).
• Drivers - Upravljački programi za komunikacijske uređaje, pisače, skenere, TV kartice i drugo (90 MB).
• Hardware support - Podrška za disketni uređaj, IR uređaje, Fax, Firewire, kamere, WLAN, XBOX i slične (133 MB).
• Languages - Podrška za razne svjetske jezike i države, između ostalog i za Hrvatsku i hrvatski jezik (1109 MB).
• Multimedia - Podrška za razne multimedijske aplikacije, sadržaje i kodere (971 MB).
• Network - Podrška za mrežu, mrežne osobitosti, protokole, vatrozid, elektroničku poštu i srodnim sadržajima (151 MB).
• Services - Razne usluge potrebne sustavu za ispravan rad ili usluge raspoložive korisniku (149 MB).
• System - Podrška za razne osobitosti sustava i osnova instalacije (2056 MB).

Zbog prirode instalacijskog DVD medija, obimnost sadržaja u odnosu na Windows XP CD medij je znatno veća te stoga nije čudno da su gotovo svi uređaji u računalu prepoznati, ali zahvaljujući i modelu s upravljačkim programima koji podržava kompatibilnost s upravljačkim programima za Windows VISTA i Windows XP operativnim sustavima. Tijekom razvoja ovog operativnog sustava za očekivati je da će ovaj dio biti sve sadržajniji i bolji do konačne distribucije. Svi sadržaji su u komprimiranim datotekama, što znači da je zapunjenje diska po instalaciji operativnog sustava veće. Nakon brisanja nepotrebnih sadržaja glede jezika, samo u ovom dijelu ostalo je oko 14 MB jezičnih sadržaja koji se odnose na Hrvatsku i zajedničke jezične postavke. Mala usporedba što se tiče organizacije sadržaja na instalacijskom mediju: Windows 7 - 792 datoteke u 151 mapi / Windows XP SP3 - 7116 datoteka u 179 mapa. Dakle, mnoštvo sadržaja objedinjeno je u zajedničke komprimirane datoteke.

Kako se radi o instalaciji na 'Virtual PC' računalo dosta sadržaja nije potrebno, kao drugi jezici osim hrvatskog, igre, podrška govoru, skener, TV kartica, kamere, glazbeni i video primjeri, slikovne pozadine, dijagnostika, unaprjeđenje pretraživanja i govora, Tablet PC i slično, u osnovi sadržaji koji nisu nužni a zauzimaju dosta mjesta. Glede navedenog smanjen je obim instalacijske ISO datoteke za približno 50%.

SAŽETAK:

Windows 7 operativni sustav distribuira se kao 32 bit-na i 64 bit-na inačica, u nekoliko verzija pojedinih, od kojih je ULTIMATE verzija najbogatija mogućnostima. Jezgre sustava nisu iste i osnovna razlika je u upravljačkim programima sklopovlja i adresnim mogućnostima glede radne memorije (2³²=4 GB / 2⁶⁴=1'073'741'824 GB). U svijetu računala, mogućnosti pojedenih sklopova ili uređaja mogu postati usko grlo glede protočnosti podataka što uzrokuje pad performansi računalnog sustava. Po protočnosti podataka pristup diskovnom sustavu i radnoj memoriji računala spadaju u najkritičnije aktivnosti. Povećanje istovremene obrade podataka u jedinici vremena omogućava upravo 64 bit-ni operativni sustav i time poboljšava protočnost podataka.

Pojednostavljeno rečeno, obim podatka na 32 bit-nom operativnom sustavu je upola manji od 64 bit-nog operativnog sustava. To znači da računalo može obraditi dvostruku količinu podataka u bilo kojem trenutku uz 64 bit-ni OS u odnosu na 32 bit-ni OS. Mala slikovita usporedba: autocesta s 32 trake ima dva puta manju protočnost vozila od autoceste s 64 trake u istom vremenskom razdoblju.

Ali da bi se ostvarila prednost od 64 trake vozilima se mora omogućiti da ih sve iskoristite a ne samo jedan dio, što prevedeno na računalni jezik znači da mikroprocesor mora znati obrađivati 64 bit-ne podatke (što današnji procesori i mogu), a programska potpora korisnika mora znati iskoristiti što joj sustav sklopovlja i operativni sustav u tom slučaju omogućavaju. Prva očigledna dobit je mogućnost korištenja veće količine radne memorije, što omogućava na primjer istovremeni rad više virtualnih računala i uporabu RAM-diska. Osim toga veća količina radne memorije omogućava pohranu veće količine podataka, te se automatski smanjuje potreba za češćim pristupima disku sa čime se smanjuje utjecaj još jednog uskog grla u računalnom sustavu. Poboljšanja su ostvariva na svim ostalim područjima. Lako je zaključiti kakvi će se operativni sustavi u bliskoj budućnosti koristiti čim 'stasa' dovoljno programske potpore koja može iskoristi nove raspoložive mogućnosti. U osnovi sva 32 bit-na programska potpora trebala bi uredno, ali i sporije, raditi na 64 bit-nom sustavu ako je ispravno dizajnirana.

Ako se računalo koristi za pokretanje specijalne 64 bit-ne programske potpore kao što je 3D modeliranje ili rad s velikim količinama podataka dobit je sigurna, ali su moguće poteškoće s nekim manje značajnim uređajima i njihovom programskom potporom kao što su pisač, skener ili digitalna kamera i slično koji će još jedno vrijeme ostati na 32 bit-noj verziji i postati mogući uzrok glavobolje kod korisnika. Sadašnjost za sad ukazuje da korisnik ima više problema glede kompatibilnosti postojećih 32 bit-nih aplikacija u odnosu na dobiti koju 64 bit-ni OS nudi. Što će donijeti budućnost pokazat će se s vremenom. Kod poslužitelja, kao jedne osobite kategorija računala, glede navedenog nema poteškoća.