4.4.7. Sistemske spojnice

NTFS datotečni sustav kojeg koriste Windows NT sustavi imaju mogućnost da se unutar sustava kreiraju spojnice-veze (junction) koje automatski premještaju podatke na novo odredište. Do Windows Vista operativnog sustava ova mogućnost nije bila raspoloživa korisniku preko GUI sučelja operativnog sustava. Ovaj način preusmjeravanja podataka koristi se kod Windows 7 operativnog sustava kako bi se osigurala kompatibilnost sa starijom programskom potporom, pa tako na imenik [Users] vodi spojnica s imenom [Documents and Settings], kako je prikazano u poglavlju 4.5.2. Naravno, i drugi značajni imenici u operativnom sustavu Windows 7 usklađeni su na ovaj način glede kompatibilnosti s Windows XP operativnim sustavom.

Iako Windows XP nema ugrađen alat za izradu spojnica, koriste se u dizajnu operativnog sustava. Sve navedeno omogućava datoteka FSUTIL.EXE u imeniku [WINDOWS\system32] kojoj je broj verzije 5.1.2600.0 u Windows XP operativnom sustavu. Ovaj broj verzije, barem u prve dvije znamenke, imaju gotovo sve datoteke Windows XP operativnog sustava i ukazuju na verziju jezgre. Kratka pomoć koju ima ova datoteka je:

fsutil /?

/? is an invalid parameter.
---- Commands Supported ----

behavior        Control file system behavior
dirty           Manage volume dirty bit
file            File specific commands
fsinfo          File system information
hardlink        Hardlink management
objectid        Object ID management
quota           Quota management
reparsepoint    Reparse point management
sparse          Sparse file control
usn             USN management
volume          Volume management

Dakle, komanda nema svoje parametre, jer u sebi sadrži spomenute komande koje se zasebno pozivaju, od kojih je naravno najinteresantnija HARDLINK. Komanda stvara spojnicu - tvrdi link, kojoj se dodjeljuje ime prema svrsi. Čvrsta i stalna veza za pristup nekoj datoteci. Za svaku datoteku može se smatrati da ima barem jednu čvrstu vezu, koja omogućava da joj se pristupi. Na NTFS volumenima, svaka datoteka može imati više čvrstih veza, te se time jedna datoteka može se pojavljivati u više imenika kao veza s istim ili različitim imenom. Ako ima više veza koje upućuju na istu datoteku, programska potpora može joj pristupiti koristeći bilo koju od raspoloživih veza. Datoteka se može brisati iz datotečnog sustava tek nakon što su sve veze prema njoj izbrisane. Dakle, programska potpora ime 'čvrste veze' prepoznaje kao neku drugu datoteku u odnosu na odredišnu.

U osnovi NTFS datotečni sustav podržava tri vrste spojnica:

ČVRSTA SPOJNICA ( Hard Link )

Veze u datotečnom sustavu u kojem su jedna ili više datoteka veze istog naziva na različitim mjestima ili datoteke veze različitog naziva na istom mjestu, put prema jednoj referentnoj datoteci u istom volumenu (particiji). Na primjer:
```
'C:\imenik_X\datoteka_X.txt'
'C:\imenik_X\datoteka_Y.txt'
'C:\imenik_Y\datoteka_X.txt'
```
je veza prema referentnoj datoteci:
```
'C:\imenik_1\imenik_2\referentna_datoteka.txt'
```
Imenici i datoteke se ne mogu povezati na opisani način na različitim particijama. Najviše 1023 veze mogu se izraditi u ovu svrhu.
REDIREKCIJA ( Junction point / Directory junction )

Za razliku od čvrste veze, redirekcija omogućava povezivanje imenika na istim ili različitim particijama. Na primjer:
```
'C:\imenik_X'
'C:\imenik_Y'

'X:\imenik_X'
'X:\imenik_Y'
'Y:\imenik_X'
'Y:\imenik_Y'
```
je veza prema referentnom-odredišnom imeniku:
```
'X:\imenik_1\imenik_2\....\referentni_imenik'
```
Datoteke se ovom spojnicom ne mogu povezati, kao ni imenici raspoloživi preko mreže na nekom drugom računalu. Može se uporabiti najviše do 26 particija i uređaja prema kojima će se izvršiti preusmjeravanje podataka iz jednog imenika u drugi. Vrlo korisna spojnica glede potrebe za uštedom prostora. Treba voditi računa da broj znakova puta ne pređe veličinu od dozvoljenih 255 znakova.
SIMBOLIČKA SPOJNICA ( Symbolic link - SYMLINK )

Veza koja uopće ne mora imati referentno odredište niti navedeno operativni sustav provjerava, ali će uslijediti poruka o grešci (ERROR_FILE_NOT_FOUND). Definira se kao apsolutna ili relativna spojnica, prva s nazivom potpunog puta od mjesta spojnice, a druga u odnosu na mjesto gdje se spojnica nalazi i modificira put do odredišta. Uvažavaju se i oznake ' .. ', što znači slijedeće za apsolutnu spojnicu:
```
X: C:\imenik_1\imenik_2\apsolutna_spojnica\imenik_3\datoteka
Apsolutna_spojnica:
\\imenik_5\imenik_6
Put do odredišta:
\\imenik_5\imenik_6\imenik_3\datoteka
```
odnosno slijedeće za relativnu spojnicu:
```
X: C:\imenik_1\imenik_2\relativna_spojnica\imenik_3\datoteka
Relativna_spojnica:
..\..\imenik_4
Put do odredišta:
C:\imenik_1\imenik_2\..\..\imenik_4\imenik_3\datoteka
Potpuni put do odredišta:
C:\imenik_4\imenik_3\datoteka
```
Prema primjerima ' X ' je apsolutna ili relativna simbolička spojnica, slovo prema kojem se spojnica prepoznaje. Mogući broj spojnica ove vrste koje podržava operativni sustav sukladan je broju slobodnih slova preostalih od slova uporabljenih za particije i uređaje ili nešto drugo. Iz sintakse se vidi da se u osnovi spojnica 'umeće' u put do odredišta.

Redirekcija i simbolička veza spadaju u tzv. SoftLink grupu spojnica, u kojoj se veze prema odredištu ostvaruju prema zapisanom putu do odredišta dodanog imenu mape (imenika) ili datoteke, a ne prema datoteci koja uz svoj zapis na disku ima i zapis koji upućuje na odredišnu datoteku (MFT entry). Kako Windows XP nema ugrađeni alat za izradu spojnica, može se koristiti neki od besplatnih alata za njihovo kreiranje i njihovu obradu. Neki od njih mogu se preuzeti ovdje. U komprimiranoj datoteci predviđenoj za preuzimanje nalaze se datoteke JUNCTION.EXE (alat iz 'Sysinternals' skupa programa, sada u vlasništvu MS), MKLINK.EXE (alat firme 'Pixelab') i LINKD.EXE (alat iz grupe programa 'Windows Server 2003 Resource Kit Tools' firme MS). Navedene datoteke treba kopirati u imenik [Windows\system32] jer ne pripadaju izvornim sadržajima Windows XP instalacijskog medija. Pridodana je i besplatna programska potpora 'Junciton Link Magic', GUI za izradu redirekcije u novijoj i starijoj inačici, programska potpora 'Hard Link Creator For XP' za izradu čvrstih spojnica i programska potpora za očitavanje spojnica 'NTFS Links View'.

Prvo se instalira potpora za izradu čvrstih spojnica 'Hard Link Creator For XP'. Prilikom instalacije programske potpore 'Hard Link Creator For XP', instalira se u imeniku [Windows\system32] i imenik [%windir%\system32] u kojem je datoteka HARD.BAT koja sadrži naredne komandne linije:

                @echo off
                fsutil hardlink create %1 %2

Dakle, iz datoteke FSUTIL.EXE koristi se u njoj ukomponirana komanda HARDLINK koja prepoznaje dva parametra (%1-izvor i %2-odredište). No ova vrsta spojnice nepogodna je za izradu nove lokacije imenika koji se stalno 'puni' datotekama, jer se odnosi samo na preusmjeravanje različitih naziva datoteka na različitim mjestima prema nekoj referentnoj (stvarnoj) datoteci - odredištu. Simbolička spojnica je za uporabu malo složenija, a najpogodnija je redirekcija koja se odnosi samo na imenike i najčešće se koristi glede uštede prostora na particiji. Dio sintakse uporabe redirekcije pomoću komande LINKD.EXE, najpogodnije za navedenu svrhu, prikazan je nadalje.

Linkd.exe /?

Links an NTFS directory to a target
valid object name in Windows 2000.

LINKD Source [/D] Destination

  Source      - Displays the Windows 2000
                name targeted by Source
    
  Destination - Destination directory or a
                Windows 2000 device or any
                valid Windows 2000 name

  Source /D   - Deletes Source, regardless of
                whether a link exists at source
                      :

Sintaksa je jako slična sintaksi za izradu čvrste spojnice.

Grafičko sučelje za redirekciju je programska potpora 'Junciton Link Magic' (zahtijeva .Net Framework 3.5 u novijoj inačici za Windows 7), ali koja ni u starijoj inačici nije u stanju ispravno kreirati redirekciju te je za Windows XP neupotrebljiva, ali za Windows 7 operativni sustav je upotrebljiva jer koristi MKLINK komandu u sastavu komandnog interpretera CMD.EXE koja je u stanju izraditi bilo koju vrstu spojnice. Operativni sustav Windows XP nema je u svom sastavu.

CMD.EXE /?

Starts a new instance of the
Windows XP command interpreter

CMD [/A | /U] [/Q] [/D] [/E:ON | /E:OFF]
    [/F:ON | /F:OFF] [/V:ON | /V:OFF]
    [[/S] [/C | /K] string]
                      :
The command extensions involve changes
and/or additions to the following

commands:
    DEL or ERASE
    COLOR
    CD or CHDIR
    MD or MKDIR
    PROMPT
    PUSHD
    POPD
    SET
    SETLOCAL
    ENDLOCAL
    IF
    FOR
    CALL
    SHIFT
    GOTO
    START
    ASSOC
    FTYPE
To get specific details, type
command_name /? to view the specifics.
                      :

Samostalna komanda MKLINK nije od neke koristi. Svrha izrade spojnice redirekcije je da se sadržajem veliki radni imenici 'izmaknu' iz sistemske particije operativnog sustava, ako programska potpora ne podržava određivanje mjesta za privremene (kao 'temp'), radne (kao 'cache') ili finalne sadržaje. Na taj način sistemska particija održava se prilično mala i 'čista' i ne doživljava tijekom rada značajne promjene, te je čuvanje njene slike i po potrebi vračanje iste, bez velikog utjecaja na rad programske potpore koja na nju nije instalirana, odnosno gubitka bitnih podataka za njen rad.

Primjer I

Veliki sadržaj imenika [C:\Documents and Settings\Drago\Application Data\.Tribler\] potrebno je izmjestiti na novu lokaciju s većom particijom [F:\T_.Tribler\], a sadržaje u imeniku [C:\Documents and Settings\Drago\Desktop\Tribler Downloads] na novu lokaciju [F:\T_TriblerD].

Prije uporabe komande imenici koji se žele povezati moraju biti prazni. U svrhu povezivanja, prema već opisanoj sintaksi, u CMD prozoru treba upisati:

linkd "C:\Documents and Settings\Drago\Application Data\.Tribler" "F:\T_.Tribler"

Naravno, koristi se datoteka LINKD.EXE koja je kopirana u imenik koji je raspoloživ za uporabu s bilo kojeg mjesta. Pri tome će se izraditi spojnica redirekcije i svi potrebiti podaci koji bi se upisivali u prvi navedeni imenik - izvorni, zapravo će se upisivati u drugi navedeni imenik - odredišni.

Za drugi navedeni imenik u zadaći primjera komanda se koristi na slijedeći način:

linkd "C:\Documents and Settings\Drago\Desktop\TriblerDownloads" "F:\T_TriblerD"

Dakle, podaci se zapisuju u odredištu, a ako se pogleda sadržaj izvora, u biti se očitava sadržaj odredišta, što može neiskusnog korisnika dovesti u zabludu da se isti podaci nalaze na dva mjesta. Bilo što da se obriše u prikazu odredišta ili izvora (koji ustvari čita odredište) nije više raspoloživo.

Primjer II

Premještanje sadržaja imenika [C:\WINDOWS\Software Distribution\Download] u imenik [F:\T-SDD].

Za preusmjeravanje (redirekciju) navedenih sadržaja komanda LINKD koristi se na slijedeći način:

linkd C:\WINDOWS\SoftwareDistribution\Download F:\T-SDD

Prije uporabe komande imenici koji se žele povezati moraju biti prazni. Izvorni imenik služi za preuzimanje 'zakrpi' (hotfix) operativnog sustava koje se trebaju nakon preuzimanja instalirati u operativni sustav i nakon instalacije preuzetih datoteka sadržaj ovog imenika može se u potpunosti izbrisati. Imenik je predviđen da se u slučaju prekida preuzimanja zbog gašenja računala isto može nastaviti prilikom njegovog ponovnog korištenja. O ostalim 'bespotrebnim' sadržajima više je opisano u prilogu ' i.) '.

SAŽETAK:

Iz navedenih primjera vidi se da su u prvom primjeru uporabljeni znakovi navoda, a u drugom nisu. Navedeno je zbog imenika koji u prvom primjeru sadrži razmak između riječi u njegovom nazivu. Primjer traljavog izbora naziva imenika, kojeg komanda ne prepoznaje jer pripada nešto starijem operativnom sustavu. Da su bar umjesto razmaka uporabili znak ' _ '. Možda su iz navedenog nešto naučili jer se svi korisnici nalaze u imeniku [Users] u Windows 7 operativnom sustavu. Može se samo zamisliti kakvu bi zbrku moguće izazvala uporaba nama specifičnih grafema u nazivu imenika i datoteka.

Još jedan nedostatak primijenjene komande je što ne kreira vidljivu ikonu za spojnicu, koja je obično ikona mape s datumom pristupa <n/a>. Nakon izrade spojnica računalo treba ponovo pokrenuti (Restart), a spojnice se mogu pregledati u prozoru programske potpore 'NTFS Links View', kako prikazuje naredna slika.

Dakle spojnice su kreirane, ali se ne vide kroz prikaz u WE ili neki sličan alat. Gdje su zapisane? LINKD.EXE svoj zapis sprema kao ACL (Access Control Lists) podatak na nivou jezgre (kernel) operativnog sustava, koji se dodaje na kraj izvorne datoteke ili mape. Korist od opisanog preusmjeravanja najbolje se vidi pregledom slike sistemske particije. Na mjestu gdje bi trebali biti podaci preusmjerenih imenika, nalaze se spojnice, a u protivnom slika sistemske particije bila bi mnogo veća.

Bolje rješenje za izradu spojnica, kako se sistemska particija nebi zapunjavala podacima i rezultatima rada programske potpore, je uporaba nenadmašne programske potpore 'Link Shell Extension (LSE)', namijenjene upravo za izradu spojnica. Ikona na početku paragrafa je spojnica prema pripadnom sjedištu LSE. x86 i x64 verzija ove programske potpore može se preuzeti ovdje.

Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}; https://informatika.buzdo.com/datoteka.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost