i.) Naputak za instaliranje programske potpore

Instaliranje programske potpore nije uobićajena zadaća svakodnevnog korisnika. Unatoč tome slijedi nekoliko naputaka za DOS-Windows OS o kojima treba voditi računa.

Svaka instalacija OS na računalo u osnovi znači brisanje svih podataka koji su na njemu prije postojali (ima izuzetaka). U tom smislu treba se odlučiti kakav će OS na računalo biti instaliran i poštovati nadalje opisane korake.

Instalacija MS DOS - Windows 3.xx OS na računalo

• Omogućiti u BIOS-u mogućnost pokretanja sustava učitavanjem podataka s diskete. Isključiti 'Power Management' opcije.
• Obvezno postaviti 'Supervisor' i 'User' zaporku u Security opcijama BIOS-a jer druge učinkovite zaštite od neovlaštenog korištenja računala nema.
• Umetnuti prvu instalacijsku disketu DOS OS sustava te po pokretanju računala slijediti upute koje nudi instalacijska procedura.
• Po instalaciji DOS sustava umetnuti prvu Windows 3.xx disketu i pokrenuti program A:\SETUP.EXE koji će Vas voditi kroz instalaciju Windows 3.xx grafičkog sučelja za DOS. Sami Windows 3.xx, kako je prije opisano nisu samostalan OS.
• Svaku narednu instalaciju programske potpore vršiti iz Windows 3.xx preko FILE MANAGER-a pokretanjem programa INSTALL.* ili SETUP.* kako bi se osiguralo ispravno upisivanje podataka u Windows inicijalizacijske datoteke te startne datoteke sustava te slijediti naputke instalacije.
• Prvo od programske potpore korisno je instalirati arhiver-dearhiver PKZIP.EXE i PKUNZIP.EXE te njihovu adekvatnu zamjenu u Windows okruženju kao npr. WINZIP programsku grupu.
• Sve dodatne upravljačke programe za modem, grafičku ili glazbenu karticu instalirajte uz prethodno pažljivo proučene upute, bilo ispisane ili spremljene kao README.TXT datoteku na disketi ili CD-ROM mediju.
• Kopirati diskete upravljačkih programa na pričuvni medij i 'ZAKLJUČAJTI' ih, ili na jedan ili više CD-ROM medija.

• Formatirati disketu komandom FORMAT A: /U /S kako bi se u prvi sektor upisali podaci za inicijalizaciju OS te kopirali na nju osnovni dijelovi OS: COMMAND.COM, IO.SYS i MSDOS.SYS.
• Na disketi kopirati programe FDISK.EXE, FORMAT.COM, UNFORMAT.COM, SYS.COM, CHKDSK.EXE i SCANDISK.EXE za osnovno konfiguriranje ili obnovu diska.
• Ako se predviđa korištenje CD-ROM uređaja na disketu bi bilo korisno kopirati HIMEM.SYS, MSCDEX.EXE i *.SYS upravljač CD-ROM uređaja te ih ispravno upisati u startne datoteke AUTOEXEC.BAT i CONFIG.SYS na disketi.
• Prema nahođenju može se na disketu dodati jednostavan editor teksta i neka programska dopuna za lakše kopiranje datoteka.
• Provjeriti da li je BOOT disketa dobra, omogućava li osnovnu inicijalizaciju sustava i da li je CD-ROM uređaj dostupan. Ako je ispravna uraditi barem jednu njenu kopiju i 'ZAKLJUČAJTI' ih.

Instalacija Windows 95 (Windows 98) OS na računalo

• Omogućiti u BIOS-u pokretanje sustava učitavanjem podataka sa CD-ROM uređaja (prvi BOOT uređaj).
• Ako to nije moguće na drugom računalu s jednakim OS koji se misli ugraditi na računalo izraditi BOOT sistemsku disketu po naputcima za DOS sustav.
• Obvezno postaviti 'Supervisor' i 'User' zaporku u Security opcijama BIOS-a jer druge učinkovite zaštite od neovlaštenog korištenja računala nema. Isključiti 'Power Management' opcije.
• Po pokretanju sustava s diskete pokrenuti sa CD-ROM uređaja SETUP program i slijediti poruke instalacijske programske potpore.
• Svu programsku potporu instalirati preko WINDOWS EXPLORER-a kako bi se instalacijski podaci uredno upisali u inicijalizacijske datoteke sustava.
• Za upravljačke programe vrijedi opaska kao i za Windows 3.xx. Ako se namjerava koristiti INTERNET EXPLORER instalirati prvo njega pa onda sve upravljačke programe.
• Obvezno prvo instalirati arhiver-dearhiver u Windows okruženju npr. WINZIP paket.
  
  
• Glede dužeg života Vašeg OS treba se pridržavati slijedećeg:
  
  
  • Povremeno je korisno iz WINDOWS imenika kopirati na neko drugo mjesto datoteke SYSTEM.DAT, USER.DAT, SYSTEM.INI i WINDOWS.INI jer se njihovim jednostavnim kopiranjem u izvorni imenik može izbjeći mukotrpno 'krpanje' sustava. Naravno, može se instalirati programska potpora koja je to u stanju obaviti.
  • Ne žuriti s instalacijama novih verzija programa dok nije sigurno da su stabilne.
  • Ne instalirati novu vrstu programa za iste potrebe ako ne donosi značajne prednosti u odnosu na dosad korišteni.
  • Ne gasiti računalo bez poštivanja 'SHUTDOWN' procedure.
  • Redovito praznite kantu za smeće i brišite privremene datoteke tipa -*.TMP jer u nedostatku prostora na disku OS će izbrisati najstarije instalirane datoteke, a to su pogađate Windows-i (ha!!!).
  • Instalirati neki pravovaljan program za zaštitu od virusa.
  • Uraditi defragmentaciju diska barem jednom mjesečno uz prethodno čišćenje nekorisnih sadržaja. Može se i kroz opciju INTERNET EXPLORER-a izbrisati i njegov privremeni imenik za odlaganje podataka.

Instalacija Windows XP operativnog sustava na računalo

• Uvjeriti se da sustav zadovoljava minimalne sistemske zahtjeve glede instalacije i rada uz programsku potporu koju namjeravate koristiti.
• Omogućiti u BIOS-u pokretanje sustava učitavanjem podataka sa CD-ROM uređaja (prvi BOOT uređaj). Instalaciju je moguće izvršiti pomoću SUTUP disketa u slučaju nužde. Isključiti 'Power Management' opcije da se ne svađaju s postavkama u Windows-ima, opcije za isključivanje monitora kao i opcije za pokretanje računala preko mrežne kartice.
  
• Ako će računalo rabiti više korisnika obvezno postaviti 'Supervisor' zaporku u Security opcijama BIOS-a. Zaporke za korisnika upisati će se naknadno u Windows-ima pri konfiguriranju pojedinih korisnika.
  
  
• Instalacijski Windows XP CD-ROM treba da je već pripravljen s ukomponiranom posljednjom inačicom SERVICE PACK-a (SP), postupak nazvan SLIPSTREAMING.
• Pripremiti najnoviju inačicu besplatne programske potpore AUTOPATCHER kako se 'update' sustava ne bi vršio preko mreže (o.a. čini se da ova mogućnost od 30.08.2007. godine otpada jer ju je Microsoft autorima zabranio; još jedna njihova nasilna glupost u moru vlastite nesposobnosti da sami naprave nešto slično?). Može poslužiti i nLite programska potpora koja nudi mnogo korisnih mogućnosti, od slipstreaming postupka na originalne instalacijske sadržaje pa do nadopune s upravljačkim programima i pripravljenim post-instalacijskim postavkama.
• Pripraviti CD sa svim upravljačkim programima (diver-ima) za matičnu ploču, grafičku karticu i ostale uređaje Vašeg računala, i ako je moguće pridodati ih u neku novu mapu pripravljenog instalacijskog CD-a za Windows XP+SP ili CD-a sa zakrpama.
  
  
• Isključiti mrežni kabel iz računala, upaliti računalo s umetnutim Windows XP+SP medijem, po tekstu 'Press any key..' pritisnuti bilo koju tipku kako bi se učitao SETUP instalacijski program. Pritisnuti <F6> ako će se koristiti dodatni driver s diskete (na primjer RAID), te po završetku ove faze pritisnuti <F8> za prihvat licenčnih uvjeta.
• Ako je na disku bio instaliran već neki sustav, preporuka je obrisati particiju diska na kojoj je instaliran, naravno uz prethodno arhiviranje podataka od značaja. Izraditi nanovo sistemsku particiju pomoću SETUP opcija. Tijekom instalacije izabrati CUSTOM tip instalacije kako bi se odmah mogli podesiti jezični i mrežni parametri.
  
  
• Ako je disk potpuno čist odrediti veličinu samo prve sistemske particije. Ostale će se izraditi nakon instalacije sustava. Windows XP može izravno dohvatiti do 4 (četiri) PRIMARNE particije što ih nudi BIOS, što je za većinu korisnika dovoljno. Autor ovog teksta obično po disku napravi jednu primarnu (primary) particiju i jednu proširenu (extended), koju može podijeliti na po volji velik broj logičkih cjelina (kao na slikama 4.3.6 i 4.3.7).
  Preporuka je izraditi za diskove veličine <40 GB / 40 GB-80 GB / >80 GB barem tri particije:
  
  
  • Sistemsku particiju od 7 / 9 / 12 GB ( [C:] – tip NTFS )
  • Podatkovnu particiju od 8 / 11 / 16 GB ( [D:] – tip NTFS )
  • Multimedijsku i BACKUP particiju od preostalog prostora ( [E:] – tip NTFS )
    
    Ako se koristi zahtjevnija programska potpora, diskovni prostor particije [C:] treba povećati proporcionalno povećanju popunjenosti diska po njenoj instalaciji. Dobro je ako je neiskorišteni prostor nešto veći od kapaciteta jednostranog DVD medija, jer većina programske potpore za obradu DVD-a i slična, koriste kao privremeno skladište upravo navedeni neiskorišteni prostor sistemske particije.
    
    
  • U multimedijsku particiju [E:] izradi se jedan imeniku kojem se čuvaju jedna ili više slika sistemske particije [C:] izrađene pomoću alata tipa GHOST (BartPE s ukomponiranim GHOST-om na primjer). Učinkovitije je brzo vratiti sustav u funkciju vraćanjem slike ispravne particije nego pretraživati i čistiti sistemsku particiju antivirusnim alatima u slučaju njene zaraze. U tu svrhu svi podaci korisnika moraju se izmaknuti na podatkovnu particiju [D:] kako se ne bi prilikom vraćanja slike sitemske particije prebrisali. Dakle, na podatkovnu particiju premještaju su imenici [My Documents], [My Mail] i slični. U multimedijsku particiju, ujedno i najveću particuju diska, pored sadržaja navedenih prema nazivu korisno je premjestiti i privremene radne imenike programske potpore i sustava kao što su [Temp], [Temporary Internet Files] i slični kao je objašnjeno u poglavlju 4.4.3. a koje se može automatski brisati skriptom ili 'ručno' prema potrebi. Spremljenoj slici (image) sistemske particije postaviti RO svojstva i sakriti od znatiželjnih.
    
    
  • Drugačija organizacija može se primijeniti ako su u računalo ugrađena dva diska. Na primjer, na prvu particiju prvog diska [C:] postaviti operativni sustav, na prvu particiju drugog diska [D:] virtualnu memoriju fiksne veličine i programsku potporu korisnika, na drugu particiju prvog diska [E:], gotove rezultate rada i multimedijske sadržaje koji su u uporabi, a koji se ako su od značaja, spreme naknadno na optički medij ili vanjski disk da se oslobodi mjesto za nove sadržaje. Na drugu particiju drugog diska [F:] izraditi privremene i radne imenike tipa [Temp] i imenike za podatke u obradi. Tada se snimanje obimnih sadržaja (kao video) vrši na disk suprotan aplikaciji a kod obrade snimljenog rezultat ide na suprotan disk od diska na kojem je snimljeni sadržaji i sve se odvija znatno brže od sustava s jednim diskom. Particije [C:] i [D:] ne moraju biti veće od 20 GB, a njihove slike čuvaju se u nekom od skrivenih i zaštićenih imenika većih particija [E:] ili [F:]. Za sve particije dobro bi bilo da su NTFS tipa. Autor ovih redaka koristi četiri particije i prilikom uporabe jednog diska:
    
    
    • Sistem [C:] - operativni sustav računala.
    • Progs [D:] - virtualna memorija i programska potpora (web alati, grafički alati i ostalo).
    • Data [E:] - podaci kao rezultat rada korisnika, korisni dokumenti i knjige.
    • Fun [F:] - imenici za privremene sadržaje (Temp) i radni imenici programske potpore, multimedijski sadržaji i igre, te imenik za čuvanje slika [C:] i [D:] particije.
    
    
  • Na ovaj način sistemska particija sadrži samo konfiguracijske postavke programske potpore, koje se po potrebi mogu i sačuvati (u imenicima [Application Data] svih korisnika koji se nalaze u imeniku [Documents and Settings]). Prema prethodnom primjeru particija nazvana 'Fun' zauzima najveći dio diska. Defragmentacija manjih particija znatno je brža i lakše se održavaju. Nazivi particija izabrani su prema njihovoj namjeni. Ako se želi naknadno pridodati LINUX OS, na račun najveće particije izraditi još jednu particiju koja neće biti formatirana ni proglašena u Windows sustavu.
    
    
• Slijediti upute na ekranu te podesiti jezičke (na četiri mjesta) i mrežne postavke (barem ime računala). Upisati broj instalacijskog CD-a po upitu. Podesiti vremensku zonu.
• Prijaviti korisnike računala i kad je sve instalirano prijaviti se (logirati) za svakog korisnika kako bi se kreiralo njegovo radno okruženje i postaviti mu zaporku. Postaviti zaporku za administratora. Zabraniti aktivnosti korisnika GUEST.
  
  
• Obvezno instalirati antivirusnu programsku potporu prije postupka 'UPDATE-a'.
  
  
• Izvršiti 'update' operativnog sustava uz pomoću AUTOPATCHER-a ili dodataka za nLite programsku potporu, barem za 'Critical updates'. Ako se 'update' postupak vrši preko mreže, uključiti mrežni kabel i odmah osvježiti bazu antivirusne programske potpore. AUTOPATCHER ima vrlo korisnu mogućnost aktiviranja oznake brisanja instalacijskih datoteka zakrpi nakon instalacije zakrpi glede održavanja 'čistoće' sustava, što pri automatskom 'update-u' preko mreže nije moguće.
• U postavkama {Control Panel}-/System/ -||Hardware||- |Device Manager| riješiti se svih upitnika i uskličnika instalacijom već pripravljenih driver-a.
  
  
• Ako ima dovoljno RAM-a korisno je podesiti virtualnu memoriju (datoteka PAGEFILE.SYS) na fiksnu vrijednost (dosta je 150% vrijednosti fizičke memorije). Kada se s programom za backup vraća sistemska particija ova datoteka postaviti će se na sam početak diska a ne negdje posred sredine prostora particije. Navedeno se podešava u izboru {Control Panel}-/System/- ||Advanced| |-/Performance/-|Settings| -||Advanced||- /Virtual memory/-|Change|.
  
  
• Windows Explorer podesiti da prikazuje 'skrivene' mape i datoteke (slika 4.4.7b). Za sve korisnike iz zajedničke mape [Documents and Settings] 'izmakniti' sadržaje od svakog korisnika za mape [My Documents], [Temp], [Temporary Internet Files], [Favorites] i pripadne mape i datoteke programske potpore pošte kao Outlook Express (Postavke u /Tools/-/Options/-||Maintenance||-|Store Folder..| te .WAB datoteke) na particiju koja nije sistemska, u skladu s brojem i namijeni particija, te na odabranoj particiji izraditi odgovarajuće nove mape za svakog korisnika, i na taj način smanjiti pisanje po sistemskoj particiji i ujedno izolirati korisne podatke i mape za privremene podatke od sistema. Moguće je da će trebati 'ručno' korigirati 'registry' svakog korisnika.
  
  
• Dobro je za svakog korisnika kapacitet njegove mape [Temporary Internet Files] postaviti na 8 MB da se u nju ne trpaju i ostavljaju kojekakvi sadržaji. Sam korisnik najčešće ne zna čemu služi opcija /Delete Files../ u postavkama Internet Explorer-a i korisno uključiti |Empty Temporary Internet Files folder when browser is closed| da korisnika ne zbuni pojam 'refresh'. Korisno je još pokrenuti kod svakog registriranog korisnika 'Windows Media Player' da bi se podesile njegove opcije, koje kod korisnika opet mogu dovesti do zabune kada mu se upiti za podešavanje pojave prilikom prvog pokretanja aplikacije.
  
  
• Isključiti hibernaciju da se ukloni datoteka HIBERFIL.SYS veličine fizičkog RAM-a. Ako je instalacija svih driver-a prošla uredno i sustav uredno radi, obrisati 'backup' datoteke zamijenjenih driver-a, mapa [WINDOWS\system32\Reinstall Backups]. Može se za prvu ruku isprazniti mapa [WINDOWS\Prefetch] i [WINDOWS\system32\dllcache]. Tijekom rada navedene mape napuniti će se s onim što se najviše koristi.
  Mogu se još bez bojazni isprazniti mape [Windows\Registered Packages], [Windows\Software Distribution\Download] i [Windows\Downloaded Installations].
  
  

• No još uvijek u skrivenoj mapi [System Volume Information] ima podosta datoteka kreiranih prilikom instalacije koje se većim dijelom brišu trostrukim uključivanjem i isključivanjem opcije {Control Panel}-/System/-||System Restore||-|Turn off System Restore on all drivers|. Još za kraj preostaje pomoću Windows Explorer-a obrisati sve sadržaje u [Documents and Settings] za svakog KORISNIKA u njegovom [Local Settings] isprazniti mape [Temporary Internet Files] i [Temp], te mapu [Windows\Temp] u kojoj je sigurno nešto ostalo (ako nisu izmaknute kako je prije preporučeno). Sad se kroz opciju {Search} u Windows Explorer-u mogu izbrisati sve datoteke tipa:
  .BAK, .TMP, .-MP, .PRV, .---, .001, .002 (i nadalje), .LOG, .OLD, .*$, .$$$, .??, .??-, .^*, .SYD, .MP, .GID, .FTS.
  Neki se log-ovi neće dati izbrisati, jer ih drži neki od 'tekućih' servisa. No ako se baš želi biti detaljan ovo brisanje najbolje je obaviti u SAFE MODE. Sve mape kojima ime počinje s - i $ mogu se izbrisati.
  
  
• Ako je na operativni sustav računala instalira Service Pack (SP3), tada se prilikom instalacije ovog skupa programa za nadogradnju operativnog sustava u imeniku [Windows\ServicePackFiles] raspakira mnoštvo datoteka. Ovaj imenik ustvari je privremeno 'skladište' raspakiranih datoteka potrebnih za instalaciju navedene nadogradnje operativnog sustava i sadržaj ovog imenika može se bez bojazni po instalaciji SP-a u cijelosti izbrisati. Tijekom instalacije SP-a, ako nije ukomponiran u instalacijski CD, isti se prije pripreme za instalaciju prvotno raspakira u imenik nebuloznog naziva tipa [wegqerhhjh…] na particiji s najviše slobodnog mjesta, te otuda instalira u sustav. Ovaj imenik se nakon instalacije SP-a može slobodno obrisati.
  
  
• Da se korisnik ne bi dovodio u zabunu s automatski pronađenim mrežnim ili dijeljenim pisačima korisno je Windows Explorer u izboru /Tools/Folder Options../-||View|| isključiti stavku |Automaticly search for network folders and printers|. Za lakšu administraciju pristupa dijeljenih (ponuđenih) uređaja i mapa dobro je na ovom mjestu isključiti |Use simple file sharing (Recommended)|. Kad se sve na računalu podesi Windows Explorer podesiti da ne prikazuje skrivene i sistemske mape i datoteke. Svojstva Desktopa dobro je još podesiti kroz /Properties/ -||Desktop||- |Customoze Desktop..| da se automatski ne čisti desktop nakon 60 dana.
  Ne smije se zaboraviti na 'korisnike' [Default User] i [LocalService].
  
  
• XP ima sklonost 'zaboraviti' gdje mu je ponuđeni pisač u mreži, bez obzira što mu je davatelj usluge uključen. Rješenje koje se pokazalo dobro je da se po konfiguraciji mrežnih usluga svi servisi koji su bili na 'manual', a pokrenuli su se, postave na 'automatic'. Moguće je nekakav problem u oglašavanju ponuđenih resursa. Moguće rješenje je upisom računala grupe u datoteku HOSTS u mapi [WINDOWS\system32\drivers\etc].
  U ovakvoj situaciji, kada se još dodatno moraju dotjerati zajednički mrežni resursi, shodno tome podesit vatrozid i prava pristupa korisnika ponuđenim mrežnim resursima.
  
  
• Ako se želi ograničiti sloboda korisnika glede njegovog 'namještanja' operativnog sustava, kroz opciju {Control Panel}-/Administrative Tools/-/Computer Management/Local Users and Groups/-/Users/-/Ime_korisnika-PROPERTIES/ preko kartice ||Member of|| pridružiti ga odgovarajučoj grupi i uskratiti mu administratorska prava. Navedeno je moguće izvesti i tako da se kroz izbor {Control Panel}-/User Accounts/-/Ime_korisnika-Change my account type/ postave prava |Limited|, ali to nije moćno kao prethodno navedeno. Opisano je moguće izvršiti samo ako je u sustavu kreirano više korisnika i ako barem jedan od njih ima administratorske ovlasti.
  
  
• Nakon izvršenih radnji podešavanja aplikacija i 'čišćenja' nekorisnih sadržaja na tvrdom disku treba 'očistiti' i registar. Kao što je navedeno u poglavlju o registru (registry), bazi koja sve podatke o računalu i obavljene radnje registrira - zapisuje i čuva, ostati će mnoštvo 'ključeva' koji vode prema sadržajima na tvrdom disku kojih više nakon brisanja ili premještanja NEMA. Traženje nečega čega više nema primjetno usporava rad sustava, te stoga treba s kvalitetnim alatom izvršiti čišćenje i optimizaciju registra.
  
  
• Treba obratiti pažnju na to da pojedini upravljački programi pamte zadane postavke tek po zadavanju 'Turn off Computer' a ne prilikom ponovnog starta računala (reboot-restart), i tek tada se zadane postavke konačno za stalno upisuju u registar. Ovo je čest slučaj kod podešavanja postavki grafičke kartice. Dakle, prije završnog backup-a sustava računalo treba pravilno ugasiti.
  
  
• Po završenim navedenim stavkama izvršiti osnovni BACKUP sistemske particije na najveću particiju, [E:] ili [F:] particiju, ovisno o načinu raspodjele particija na disku / diskovima. Na taj način osigurano je bezbolno i brzo vračanje sistema (restore) bez bojazni od gubitka podataka. U opisanom postupku nije spomenuta instalacija ostale programske potpore (kao Microsoft OFFICE). Dakle, radi se o instalaciji i backup-u 'čistog' i ispravnog operativnog sustava. Potom se instalira sva potrebna programska potpora i pripadni joj update-ovi, te ako je sve uredno proteklo, po instalaciji iste isprazne već navedene mape ako su se opet s nečim napunile. Potom na odabranoj particiji napraviti naredni BACKUP (ne brisati osnovni). U eri mnoštva zloćudnih programa, vraćanje slike sistemske particije je najbrži i najsigurniji način dovođenja sustava u ispravno stanje, bez mučnog pretraživanja antivirusnim i sličnim alatima koji bez obzira na urađeno daju neizvjestan konačni rezultat.

Instalacija Windows 7 operativnog sustava na računalo

• Instalacija ovog operativnog sustava opisana je iz dosta slikovnih objašnjenja na početku poglavlja 4.5, tako da u ovom dijelu nisu nužni veliki opisi. Kako postoji velika sličnost s XP operativnim sustava naputke koji se navode u prethodnom opisu treba uporabiti ako odgovaraju ovom operativnom sustavu.
• Pred instalaciju treba osigurati instalacijske medija sa svim upravljačkim programima (driver-ima), ili pak s Interneta preuzeti s odgovarajućih sjedišta svježije upravljačke programe i sve ih pripraviti za instalaciju na jednom optičkom mediju. Kako instalacijski DVD medij nije u potpunosti iskorišten može se izraditi njegova ISO datoteka u koju će se ukomponirati svježi upravljački programi te potom izraditi novi instalacijski medij.
• Čišćenje zaostalih postinstalacijskih sadržaja i ostale vrste zaostalih datoteka i imenika obavlja se slično kako je opisano u dijelu za Windows XP operativni sustav, pri čemu treba voditi računa o razlikama u nazivima specifičnih imenika prema komparativnoj tablici opisanoj u poglavlju o Windows 7 operativnom sustavu.
  
  
• Po završenom instalacijskom postupku izvršiti osnovni BACKUP particija diska na kojima je sistem i programska potpora, te izraditi na kraju konačni BACKUP kad je instalirana sva programska potpora i izvršena konfiguracija svih sistemskih i programskih resursa. Vračanje slike sistemske particije je najbrži i najsigurniji način dovođenja sustava u ispravno stanje.

Instalacija Windows 10 operativnog sustava na računalo

• Instalacija ovog operativnog sustava i njegovo podešavanje opisano je u poglavlju 4.6, s particijama kao prema tablici za Windows 7 operativni sustav, a potpuni opis instalacije slikovito je prikazan u .PDF datoteci kao prilog navedenom poglavlju.
  
  
• Analogno Windows 7 operativnom sustavu koristiti mogućnosti BACKUP postupka za spremanje i vraćanje slike sistemske particije.

Da sačuvate zdravlje glede izgubljenih podataka prilikom intervencije Vašeg mlađeg člana obitelji, kolege s posla ili od Vaših grešaka, pridržavajte se slijedećeg:

• Svaku novu kutiju disketa odmah formatirajte, bez obzira što piše DOS-FORMATED, jer nikad ne znate kako su bile skladištene. Magnetski zapisi se gube pri velikoj hladnoći ili toploti.
• Podatke na disketi nikad izravno ne čitajte s nje, nego ih kopirajte na tvrdi disk te čitajte s njega. Pojedina programska potpora pravi dodatne 'skrivene' radne datoteke od izvorne datoteke, što može zapuniti disketu i učiniti je nečitljivom.
• Sve vrijedno kopirajte barem na dvije diskete ili ZIP ili povremeno upecite na CD / DVD medije. Ne bacajte 'stare' CD / DVD medije, stavite ih u 'okrugli bunt zastare' - može zatrebati.
• CD / DVD vrlo su osjetljivi na toplotu, a kvaliteta im se razlikuje ovisno o proizvođaču i tehnologiji izrade. Birajte one koje su specijalizirani informatički časopisi preporučili. Ako treba radite višestruke kopije i 'pecite' sa što manjom brzinom rada optičkog uređaja.
• Dobro rješenje je i uporaba DVD-RAM medija, koji je već pripravljen za prihvat podataka, te se u radu ponaša slično disketi. U odnosu na DVD-RW medije postojaniji je i dozvoljava oko tisuću puta više RW operacija.
• Još bolja solucija je optički medij tipa M-Disc koji obećava stoljetnu trajnost zapisa, iako po meni nema ništa bolje od NAS uređaja s RAID poljem, jer su optički uređaji spori.
• Čuvajte sve važno ako je moguće na barem još jednom računalu, osobito na poslužitelju ako ga imate na raspolaganju.
• U slučaju potrebe čuvanja velike količine podataka koristite NAS uređaj koji ima RAID polje koje ostaje funkcionalno u slučaju otkaza jednog od diskova.
• USB stick nije uređaj za čuvanje podataka, nego za prijenos podataka s jednog računala na drugo i nikad ne čitajte podatke izravno s njega nego ih kopirajte na tvrdi disk te otuda čitajte (zbog mogućeg zapunjenja).
• Računalo je podložno oštećenjima, kao i sam OS. Računalo će se opraviti ili ponovo instalirati OS i programska potpora, ali otkud vratiti podatke ako ih nemate negdje sačuvane?
• Pohrana i čuvanje vaših podataka vaša je neprekidna briga!
• Ne učite na vlastitim greškama. Barem prvi put neku od navedenih radnji obavite uz asistenciju stručne osobe.

Na kraju mala opaska o korisnicima.

U svijetu informatike postoje dvije vrste korisnika:

1.) Korisnici koji su podatke već izgubili.

2.) Korisnici koji će podatke tek izgubiti.

Obično pripadnici iz prve navedene grupe, odmah izvuku pouku.