Konačno rješenje |
Nakon mnogobrojnih instalacija raznih verzija i građa (build) 'Windows 10' operativnog sustava na računalo iz 'Primjera II', izbor operativnog sustava za navedeno računalo i instaliranu programsku potporu je 'Windows 10 PRO build 1607-x86' kao konačno rješenje. Više je razloga za ovaj izbor:
Ako se u konfiguraciji prema 'PRIMJERU II' promjeni radna memorija u bržu (Corsair umjesto G.Skill) promijene nisu od značaja. Značajniji utjecaj na performanse računala ima promijena CPU (i5 7700K umjesto i5 7400) za do 10%, ali ne i glede grafike. Najveći učinak glede igranja ima bolja grafička kartica, do 20% (GTX 1070-8GB umjesto GTX 1060-3GB). Poboljšanje sa svim boljim komponentama za jedan nivo u istoj klasi komponenti, kako je za očekivati daje najbolje rezultate, ali je računalo gotovo duplo skuplje. Najznačajnije poboljšanje je zamjena SSHD diskova s M.2 NVMe SSD i M2. SATA SDD modulima (prema slici 3.3.17f), jer je s njima značajno povečana brzina pristupanja programskoj potpori i podacima. Mnogo kvalitetnije napajanje značajno doprinosi stabilnosti rada računala, iako kao uređaj ne utječe na performanse. Od značaja je i novo desktop kućište koje omogućava mnogo bolju protočnost zraka od prethodnog, a ima i ugrađene filtre glede ulaska prašine u računalo. Takaođer, hladilo za CPU ima veću površinu lamela glede toplinskog isijavanja, a sam protok zraka usmjeren je tako da ne grije susjedne komponente.
Primjer III
Računalo i kućna mreža nadograđeni su u odnosu na 'PRIMJER II' prema slijedećem:
U popisu, pojačanim zelenim fontom označene su izmjenjene ili pridodane komponente računalu i kućnoj mreži, a posljednje značajne osobitosti ili dodane komponente kao 'NVMe SSD' u računalo ili FRITZ!Box u SOHO okruženje, u popisu označene su crvenom bojom. Kako 'M.2 NVMe SDD' koristi PCIe sabirnicu kao sučelje, u ovom slučaju uporabljena je ova vrsta komponente jer su performanse pristupa podacima znatno bolje. Prikazani modul na slici u početku paragrafa košta oko $50. Za isti iznos novaca od neke druge firme može se kupiti modul kapaciteta 1 TB? Treba biti vrlo oprezan glede izbora SSD uređaja. Pošto je matična ploča firme 'Gigabyte' ugrađen je upravo modul navedene firme da se izbjegne moguća 'nekompatibilnost'. Naravno treba voditi računa da se redovito izrađuje BACKUP prilikom svake izmjene u konfiguraciji sustava. Norton GHOST, ukomponiran BOOT USB stick još uvijek dobro služi.
Rezultat usporedbi je takav (2019. godina) da se prilikom ugradnje boljih komponenti dobije računalo sasvim dostatno za brz svakodnevni rad i malo igranja, a prema mjerilu uporabljivosti prikazanom na na narednoj slici. Ipak, najveću zaslugu za to ima grafička kartica (GPU). Zamjenom SSHD diskova s mnogo bržim M.2 modulima, rezultati testa daleko su povoljniji i prikazani su na narednim slikama. A od značaja je i dobra organizacija instaliranog OS i programske potpore na više diskovnih particija.
|
Slika** 4.6.63 Performanse nadograđenog PC / Performanse bez nadogradnje. ( + / - ) |
Nadogradnja M.2 diskovima izvršena je uz ICY BOX IB-PCI215M2-HSL PCIe card prikazanoj ovdje. Slika 4.6.63a prikazuje ukupni skor računala dok slika 4.6.63b prikazuje kako pojedine vrste diskova utječu na performanse. PC koji je testiran ima jedan M.2 NVMe SSD modul na matičnoj ploči, te M.2 NVMe i SATA SSD module u prije spomenutu karticu. Prema propusnoj moći, izraženoj u MB/s, može se zaključiti da su diskovi od 2.5" prilično loši po osobitostima, a ni klasični diskovi od 3.5" SATA HDD i SATA SSHD nisu puno bolji od njih. Mjerenja prikazana na slici 4.6.63d i 4.6.63e su bez novododanih M.2 modula.
Naredna slika prikazuje jedan stari test za mjerenje grafičkih mogućnosti računala.
Slika 4.6.64 Rezultat testiranja računala starijom programskom potporom. |
Raspoloživa je slična novija verzija ovog programa koja poprilično košta.
Radna površina, prilagođena ovoj stranici, skelirana na rezolucij na rezoluciju 1152 × 864 prikazuje ikone programske potpore, i otvoren je prozor programske potpore 'AIDA64' gdje je odabran prikaz temperature pojedinih komponenti.
Slika 4.6.65 Radna površina, ikone programske potpore i pregled temperatura sklopovlja. |
'Windows 10' dizajniran je da korisiti virtualnu memoriju, namjenske datoteke za tu svrhu i može se izraditi jedna po svakoj particiji diskovnog sustava. Ime i tip datoteke su pagefile.sys, a datoteka se obično naziva Page File. 'Windows 10' traži da je barem BOOT particija [C:] ima ovu datoteku i minimalana veličina joj je 200 MB ili više, što ovisi koliko se koristi RAM memorije. U nedostatku fizičke memorije, operativni sustav će dijelove sadržaja RAM-a koje ne koristi prebaciti u tu datoteku ili ih iz nje preuzeti ako mu trebaju. Dakle, ako se ova datoteka može dijeliti po paricijama ne mora biti u u jednom komadu. Datoteka virtualne memorije koriste se za zapisivanje događanja na disk prilikom pada (rušenja) operativnog sustava. Stoga, datoteka virtualne memorije ili namjenska datoteka za pohranu opisa oštećenja mora biti dovoljno velika da se podaci o oštećenju mogu zapisati. U suprotnom operativni sustav ne može stvoriti zapis s podacima o rušenju operativnog sustava. Microsoft preporučuje da veličina virtuale memorije bude VM = 1.5 × RAM
Tijekom pokretanja računala sustav za upravljane memorijom određuje veličinu datoteke virtualne memorije, a može je i korisnik zadati za svaku particiju posebno, kako prikazuje skup narednih slika.
| |
Slika*** 4.6.66 Veličina Page File. ( + / - ) |
Slika 4.6.66a prikazuje kako je 'Memory manager - MM' (sustav za upravljane memorijom) odredio vrijednosti ako se stavi automatsko podešavanje, uz aktivne PAE osobitosti. Ako se analizira skup slika, prvo što se može uočiti su relativno mala veličina datoteke pagefile.sys, te da ju je operativni napravio na particiji koja je na istom fizičkom disku gdje je particija OS. Zatim, dozvoljava se da nema datoteke pagefile.sys, što nije u prirodi koncepcije operativnog sustava. Kada se želi definirati iznos datoteke pagefile.sys prema želji korisnika na particiji [C:], slijedi upozorenje da mora postojati i koja joj je minimalna veličina. Na osnovu ovog upozorenja autor ovih redaka odredio je veličine datoteka kako je prikazano na slici 4.6.65d. Na prikazani način ima dovoljno mjeta da se spreme podaci u slučaju 'rušenja' operativnog sustava (memory dump files), ali i nešto manje je od preporuke Microsofta, a više od preporuke MM. Zar ovo ne podsjeća na 'Linux' SWAP particiju?
Koristeći sposobnost programske potpore 'Romex - Primo Ramdisk' da zna iskoristiti 'nevidljivu memoriju' omogučila je izradu particije [P:] - prividnog diska veličine 7.5 GB. Prihvaćena je automatska kreacija [TEMP] imenika, te se može u varijablama okruženja prema slici 4.6.20 imenik [F:\Temp] zamijenti s imenikom [P:\Temp]. Dakle, privremeni sadržaji programske potpore sele na RAMDISK. Osim navedenog 'Romex' programska potpora omogućava kreiranje vlastitih imenika što sigurno treba iskoristiti za programsku potporu sklonu skupljanju 'smeća'. U narednom slijedu slika vidi se da je to omogućeno za privremene imenike WEB-pretražitelja.
Slika**** 4.6.67 Podešavanje svojstava RAMDISK-a. ( + / - ) |
Za datotečni sistav izabran je 'exFAT' da ne bilo gnjavaže s pravima datoteka kao u 'NTFS' datotečnom sustavi, a hibernacija ove datoteke je isključena, tako da po isključivanju računala, 'nestaje' ova particija skupa sa svim smečem od privremenih datoteka koje je sadržavala. Ako je omogućena PAE osobitost, programska potpora automatski se rekonfigurira što se vidi prema zapisu u donjem lijevom prozoru početne stranice programske potpore. Ima li koristi od navedenog? Naravno da ima, jer gotovo svi maliciozni programi vole s ugnijezditi baš u imenike koji sadrže privremene datoteke. Kako je već rećeno, gašenjem računala svi sadržaji RAMDISK-a 'nestaju' kao da ih je progutala Crna Rupa, a ponovnim paljenjem računala sve se nanovo izgradi potpuno 'čisto'. Ako se pak dogodi da se neki maliciozni program ugnijezdi u neki od imenika sistemske particije, jednostavno se 'vrati' posljednja ispravna slika particije (GHOST).
Sistemski alat za pregled diskova daje sljedeći sadržaj:
Slika 4.6.68 Diskovi i particije računala. |
Obratite pažnju na opise u stupcu 'Status'. Da su RAMDISK-ovi odabrani da budu tipa 'Direct-IO' nebi se vidjeli u ovom pregledu. Prema slici koriste se tri M.2 PCIe SSD diska i jedan SSHD disk, podijeljeni u particije. Manje particije lakše se održavaju i sigurnosna kopija može se brzo napraviti. Pošto je računalo staro za sve diskove u BOOT sektoru odabran je MBR (Master Boot Record) zapis umjesto GPT (GUID Partition Table) zapisa u prvi sektor. MBR je standardna BIOS tablica particija koja podržava naviše 4 fizička diska, dok GPT zahtijeva UEFI proširenje mogućnosti BIOS-a (Unified Extensible Firmware Interface), i podržava više diskova i diskove kapaciteta većeg od 2 TB. Radna površina FE nakon realizacije navedenog izgleda ovako:
Slika 4.6.69 Particije diskova računala prikazane u File Explorer (FE). |
Namjena pojedinih particija i dodijeljena im slova je prema slijedećem:
Dakle slična organizacija kao u prethodnim slučajevima, s tim da se više ne koristi CD/DVD/BR optički uređaj kao ugrađeni, već USB uređaj kao vanjska jedinica. Autor ovih redaka optički medij uporabio je zadnj put prije par godina. Dobar i pouzdan optički uređaj je preskup, i možda bi ga bilo umjesno koristiti za M-Disc medije, ali autoru je jednostavnije sve što je važno kopirati na vanjske USB uređaje i na NAS.
'Windows 10' je operativni sustav koji po svojoj koncepciji koristi virtualnu memoriju za razmjenu sadržaja između fizičke radne memorije i diska. Kada je nekoj programskoj potpori potreban neki sadržaj, a nema dovoljno radne memorije, memorijski menadžer pobrine se da sadržaje koji se trenutno ne koriste prebaci u virtualnu memoriju. Zato je i zovu SWAP (RAZMJENA). Nekad je radna memorija koštala koliko svi uređaju u računalu zajedno, te je stoga uglavnom bila malog kapaciteta, što danas nije slučaj. Razmjena sadržaja vršila se je između brze radne memorije i sporog diska. Ako se može uporabiti brži disk, kao RAMDISK nema razloga ne koristit ga, ako je raspoloživo više nego dovoljno radne memorije. Ova razmjena sadržaja između obje vrste memorije naročito je intenzivna kod obrade video sadržaja. Tada RAMDISK u potpunosti dolazi do izražaja zbog svoje brzine. Ako je računalo spojeno na UPS uređaj straha od gubitka podataka tijekom rada u slučaju nestanka napajanja iz gradske mreže - nema.
Od svih HDD i SSHD diskova u konačnici ostao je samo jedan od 2 TB u izvebi od 2.5", jer su svi ostali zamijenjeni M.2 modulima, što nije od značaja jer su na njemu samo video uradci programske potpore ' iStripper '. Ako se ukaže potreba za više slobodnih memorijskih resursa, ovaj program jednostavno se iskljući.
Naredna slika prikazuje ikone programske potpore na radnoj površini koju autor ovih redaka najčešće rabi. Zato ga i nerviraju česte promjene strukture 'Windows 10' operativnog sustava jer je kompatibilnost prema starijoj programskoj potpori loša.
Slika 4.6.70 Uređaji u lokalnoj mreži. |
Na slici 4.6.65 prikazan je prozor programske potpore 'AIDA64' koja pokazuje kolike su temperature uređaja u normalnom radu. Osim prozračnosti kućišta, najveći doprinos u niskim radnim temperaturama dolazi zbog primjene 14 nm tehnologije u izradi integriranih krugova uređaja koji su po osobitostima veliki potrošači energije; CPU i GPU. Naredne slike prikazuju zapunjenost memorije neopterećenog računala i računala na kojemu je pokrenuto mnoštvo programske potpore, bez i sa PAE osobitostima.
|
Slika*** 4.6.71 Zauzeće memorije 4 GB / 16 GB neopterećenog i opterećenog računala. ( + / - ) |
U alatnoj traci na slikama 4.6.71b i 4.6.71d vide se ikone mnoštva aktivne programske potpore, te je rezultat povećanje zapunjenosti radne i virtualne memorije. Moglo se je aktivirati još programske potpore. Tada bi se prikaz alatne trake proširio za još jedan red i povećala zapunjenost memorije. Osnovni zaključak svega navedenog je da opisano u stvarnosti vrlo dobro funkcionira, osobito ako operativni sustav koristi PAE. Operativni sustav koncipiran je tako da ime intenciju što više procesa držati u radnoj memoriji, te je zato zapunjenost radne nmemorije uporabom PAE veća jer ima dovoljno razpoložive radne memorije.
SAŽETAK:
računalo prema 'Primjera III' ugrađeno je 16 GB radne memorije, ali x86 operativni sustav može prepoznati najviše 4 GB. Ostalo je operativnom sustavu 'nevidljivo'. Zahvaljujući 'Romex' programskoj potpori iskorišteno je svih 12 GB 'nevidljive' memorije. No, raspoloživo još 1004 MB 'nevidljive' memorije. Ali pošto je to dio fizičke memorije u kojem su zapisane programske rutine koje koristi BIOS matične ploče i grafičke kartice, ovaj dio stoga se ne smije okupirati. Možda će se u bližoj ili daljnjoj budućnosti instalirati x64 operativni sustav na ovo računalo, što naravno iziskuje troškove oko nove prikladne programske potpore i moguće još više fizičke memorije te moćniji CPU i GPU. Unatoč većem adresnom prostoru kod x64 sustava nema razloga ne koristiti RAMDISK na opisani način ali tada u 'vidljivom' dijelu radne memorije. Ali ako se uporabi PAE podrška, stanje glede uporabljivosti resursa računala utemeljenog na x86 operativnom sustavu iz temelja se mijenja.
Kad je sve instalirano kako je opisano, postojeći Microsoftovi i od strane korisnika instalirani upravljački programi odmah su vidljivi u NTLite programskoj strukturi. Tako da je uvid u 'izbrisano' i 'ostavljeno' mnogo jasniji. Ukupni rezultat uporabe programske potpore 'NTLite' u zajednici s 'LSE' programskom potporom je okupiranost sistemske particije sa svega 8.7 GB. Osim navedenog, računalo se više ne 'ruši' dva-tri puta dnevno kad mu se svidi. Savršeno!
Uporaba 'NTLite' programske potpore i instalacija 'Windows 10' operativnog sustava na virtualno računalo izrađeno programskom potporom 'VirtualBox' (novija verzija) opisana je s 120 slika u datoteci koju možete preuzeti ovdje.
Da netko krivo ne pomisli, djevojke na slikama nisu pornografija, nego rezultat rada programske potpore 'iStriper' i 'iDancer'. Da zaključim, prethodno navedena programska potpora uz NTLITE, Romex i LSE u velikoj mjeri doprinjeli su autorovom boljem raspoloženju glede rada operativnog sustava 'Windows 10' na njegovom kućnom računalu. I da, moj 'Windows 10' je posljednja verzija sustava Windows. Ikad. Sve više postaje nekakav servis a sve manje operativni sustav. A spriječi automatski UPGRADE operativnog sustava, koji Windows OS rado učini bez da iša pita, može se spriječiti samo postupkom prikazanim na slici 4.6.62.
Kad pogledam reklame na raznim sjedištima, razvojni timovi programske potpore uglavnom koriste MAC, čak i ako rade za 'Windows' operativni sustav. Nije ni čudo da je kompletni PC ogranak IBM prodao kinezima (Lenovo), te ostavio Microsoftu da se bavi s neozbiljnim operativnim sustavom i programskom potporom za PC. Samo nažalost, MAC je za običnog korisnika preskup. To je vjerojatno razlog štoje Microsoft OS vrlo raširen i popularan.
Da zaključim, sve stranice o 'Windows 10' operativnom sustavu napisane su za korisnike koji imaju volju i dovoljno znanja da uporabe opisane postupke i programske alate kako bi svoje prosječno kućno računalo (PC) učinili bržim i efikasnijim. Za ležernog korisnika ne preporučujem da se s navedenim bavi, već kupi neku preinstaliranu verziju računala i o svemu navedenom ne brine, ali da ga povremeno odnese u servis na malo 'čišenje'. I naravno, da se na njemu uspješno igra i kupuje iz 'STORE' usluge.
Citiranje ove stranice: Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska. {Datum pristupa}; https://informatika.buzdo.com/datoteka. Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost |