ARP, RARP, PPTP, DHCP, DVMRP, ICMP

|   1   |   2   |   3   |   4   |   5   |   6   |   7   |   8   |   9   |

ARP / RARP

Address Resolution Protocol / Reverse Address Resolution Protocol - Protokoli koje računala koriste za inicijalizaciju adresiranja na Internet-u na Ethernet mreži ili nekoj drugoj vrsti mreže glede pristupa računala mediju kojeg koristi za komunikaciju (MAC - Media Access Control). ARP omogućava računalu komunikaciju s drugim računalima u okruženju samo ako mu je poznata njihova IP adresa. Prije ostvarivanja komunikacije preko IP adrese, računalo šalje signal oglašavanja (broadcast) kao ARP zahtjev koji u sebi sadrži Internet adresu sustava koji se želi dohvatiti.

Strukturu ARP / RARP zaglavlja prikazuje naredna tablica sastavljena od 32 bit-nih redaka:

Hardware type
Definira sklopovsku vrstu sučelja za koje je pošiljatelj zahtijeva odgovor.

Protocol type
Specificira tip protokola višeg nivoa koji pošiljatelj koristi.

HLen
Duljina sklopovske adrese.

PLen
Duljina adrese protokola.

Operation
Može imati jednu od slijedećih vrijednosti:

Sender hardware address
Duljina 'HLen' u byte-ovima.

Sender protocol address
Duljina 'PLen' u byte-ovima.

Target hardware address
Duljina 'HLen' u byte-ovima.

Target protocol address
Duljina 'PLen' u byte-ovima.

DCAP

Data Link Client Access Protocol (DLSw) - Koristi se za prebacivanje između radne postaje (računala) i usmjernika (router) na prijenos SNA / NetBIOS prometa putem TCP sesije.

Kad je protokol objavljen, neki prodavači programske potpore počeli su implementirati DLSw na računalima. Provedba DLSw na veliki broj računala upitna je glede skalabilnosti i učinkovitosti. Kako je DLSw je protokol namijenjen preklopnicima (switch), nije efikasan kada se provodi na radnoj stanici. DCAP rješava ove probleme. On uvodi hijerarhijsku strukturu za rješavanje problema skalabilnosti. Sva računala ponašaju se kao korisnici usluge prema usmjerniku kao poslužitelju (server), a ne kao izravno vezani uređaji prema njemu. To je u osnovi model korisnik-poslužitelj koji nudi efikasniju komunikaciju između računala i usmjernika.

DCAP zaglavlje paketa
Zaglavlje ovog paketa koristi se za identifikaciju poruke tipa i duljine okvira. To je zaglavlje opće namjene koje se koristi se za svaki okvir koji je prolazi između DCAP poslužitelja i korisnika.

Protocol ID
Identifikacija protokola od čega su prva 4 bit-a u polju postavljena na 1000.

Version number
Verzija protokola od čega su zadnja 4 bit-a u polju postavljena na 0001.

Message type
Tip poruke koji može biti:

Packet length
Ukupnu duljinu paketa u oktetima koja uključuje i zaglavlje DCAP-a, podatke DCAP-a i korisne podatke. Minimalna veličina paketa je 4, što je ustvari samo duljina zaglavlja.

ATMP

Ascend Tunnel Management Protocol - Protokol koji se koristi u proizvodima firme 'Ascend Communication' da bi se omogućilo dial-in korisničkoj potpori da bi se dobila virtualna prisutnost na korisnikov kućnoj mreži s udaljene lokacije. Udaljeni korisnik poziva NAS (Network Access Server) ali umjesto korištenja adrese koja direktno pripada NAS-u, programska potpora koristi adresu koja pripada korisniku u 'kućnoj mreži'. Ta adresa može se osigurati od strane programske potpore udaljenog korisnika ili se dodjeljuje iz skupa adresa određenih za adresni prostor kućne mreže. U oba slučaja, ova adresa pripada kućnoj mreži i stoga treba osigurati ispravno usmjeravanje kako bi se paketi došli onome kome su namijenjeni. Tunel između NAS-a i posebnog 'Home Agent' (HA) koji se nalazi u kućnoj mreži koristi se za prenošenje podataka do korisnika i od korisnika.

Format je ATMP zaglavlja prikazuje sljedeća tablica:

Version
Verzija protokola mora biti 1.

Message type
ATMP definira skup poruka za zahtjeve i odgovore, a poruke distribuira s UDP protokolom. Koristi se 7 različitih poruka kojima prema vrsti pripadaju slijedeće brojčane vrijednosti (kod).

Identifier
16 bit-ni broj koji se koristi za podudaranje odgovora i zahtjeva. Nova vrijednost dostavlja se za svaki novi zahtjev. Retransmisija istog zahtjeva koristiti će isti identifikator.

L2F

Layer 2 Forwarding - Omogućava tuneliranje zbivanja na 'link' sloju u više slojeve. Korištenjem takvih tunela moguće je odijeliti početnu lokaciju dial-up poslužitelja od lokacija na kojima je uspostavljena dial-up veza i pristup mreži prekinut.

Format paketa u prikazan je u sljedećoj tablici:

Version
Glavna verzija programske potpore koja je izradila L2F paket.

Protocol
U ovom polju naveden je protokol koji se prenosi unutar L2F paketa.

Sequence
Redni broj koji je prisutan ako je 'S' bit u zaglavlju postavljen na 1.

Multiplex ID
U multipleks paketu njegov identifikator ID određuje povezanost za svaki tunel.

Client ID
Identifikacija korisnika CLID pomaže u postupku demultipleksiranja prema krajnjim točkama iz pojedinih tunela.

Length
Duljina je veličina cijelog paketa u oktetima, uključujući i zaglavlje, sva polja i korisni dio (payload).

Payload offset
Ovo polje određuje broj byte-ova iza L2F zaglavlja nakon kojih se očekuje početak korisnih podataka. Ovo polje je od značaja, ako je 'F' bit u L2F zaglavlju postavljen na 1.

Packet key
Polje s ključem je značajno ako je 'K' bit postavljen u L2F zaglavlju. To je dio provjere autentičnosti procesa.

Checksum
Kontrolni zbroj za provjeru paketa. Polje zbroja za provjeru je značajno ako je 'C' bit u L2F zaglavlju postavljen na 1.

Option Messages

Kada je konekcija inicijalizirana, između krajnjih točaka komunikacije provjera se prisutnost L2F na udaljenom kraju i dozvola potrebna za provjeru autentičnosti. Protokol za takvo pregovaranje ima uvijek oznaku 1 kao naznaku o L2F upravljanju. Sama poruka strukturirana je kao niz jednostrukih okteta koji opisuju neku od mogućih opcija. Kada je L2F protokol dio koji određuje L2F upravljanje, tijelo je paket koji se kodira s nulama ili više opcija. Opcija je poruka veličine jednog okteta, a slijedi nakon nula ili više pod-opcija. Svaka pod-opcija ima vrijednost jedan byte, i dodatni byte-ovi nakon toga pripadaju toj pod-opciji.

Moguće opcije za poruku su:

L2TP

Layer 2 Tunneling Protocol - L2TP protokol se koristi za integraciju multi-protokolarnih dial-up usluga u postojeću vezu davatelja Internet usluga (ISP - Internet Service Provider) u točki pristupa prema firmi ili ustanovi (PoP - Point of Presence). Ovaj protokol može se uporabiti u svrhu rješavanja 'multilink hunt-group splitting' problema. Multilink PPP, često se koristi za objedinjavanje ISDN -B kanala, i zahtijeva da se svi kanali koji tvore multi-kanalnu skupinu grupiraju u jednom NAS-u (Network Access Server). Pošto L2TP omogućava da se PPP sesija pojavljuje na lokaciji gdje je stvarna fizička povezanost, može se koristiti tako da se svi kanali vide kao jedinstveni NAS, dozvoljavajući da se više kanalna povezanost produži s fizičke povezanosti prema udaljenom NAS-u.

Format paketa u L2TP prikazan je u sljedećoj tablici:

T
'T' bit označava vrstu poruke. Vrijednost mu je postavljena na 0 za podatkovne poruke i 1 za kontrolne poruke.

L
Kada je 'L' bit postavljen, pokazuje da se koristi polje duljine paketa u kojem je zapisana ukupna duljina primljenih paketa. Mora biti postavljen za kontrolne poruke.

X
'X' bit-ovi su rezervirani za buduća proširenja. Vrijednost im je 0 u odlaznim porukama a u prijemu se zanemaruju.

S
Ako je 'S' bit postavljen, prisutan je i broj i 'NS' polju. 'S' bit mora biti postavljen za kontrolne poruke.

O
Kada je 'O' bit postavljen, ovo polje pokazuje da prisutan 'Offset' zapis u korisnim podacima poruke. Ovaj bit je 0 za kontrolne poruke.

P
Ako bit prioriteta 'P' iznosi 1, takva poruka ima povlašteni tretman u redu čekanje za prijenos. Na primjer 'LCP echo' zahtjev koristi se za održavanje veze i bit je postavljen na 1. Bez toga, može doći do privremenog zagušenja kao rezultat preklapanja poruka za održavanje veze (keep alive). Ova rubrika koristi se samo u porukama s podacima. 'P' bit ima vrijednost 0 za sve kontrolne poruke.

Ver
Vrijednost je uvijek 002. Ukazuje na verziju 1 L2TP poruke.

Length
Ukupna duljina poruke, uključujući i zaglavlja, AVP dio i dodaci AVP-u je u skladu s kontrolnom porukom.

Tunnel ID
Identificira tunel na koji se kontrolna poruka odnosi. Ako dodijeljeni 'Tunnel ID' još nije primljen od ravnopravnih sudionika u komunikaciji, ID mora biti postavljen na 0. Nakon što je dodijeljeni 'Tunnel ID' primljen, svi daljnji paketi moraju sadržavati dodijeljenu identifikacijsku vrijednost tunela.

Call ID
Identificira korisnike koji se koriste tunelom i na koji je kontrolne poruke odnose. Ako se kontrolna poruka ne odnosi ni na jednog korisnika koji komunicira unutar tunela (na primjer, Stop-Control-Connection-Notification poruke), 'Call ID' mora biti postavljen na 0.

Nr
Redni broj koji se očekuje u narednoj kontrolno poruci prilikom prijema.

Ns
Redni broj za ovu poruku s podacima ili kontrolnu poruku.

Poruke za podatke imaju dva dodatna polja pred AVP kako slijedi:

Offset size
Ovo polje određuje broj byte-ova nakon L2TP zaglavlja odakle se očekuje da počnu podaci. Preporuča se da se podaci koji će se preskočiti inicijaliziraju s 'Offset size'. Ako je 'Offset size' 0 ili 'O' bit u strukturi paketa nije postavljen, prvi byte nakon zadnjeg byte-a L2TP zaglavlja je prvi byte podataka.

AVP
Attribute-Value Pair - Jedinstvena metoda koja se koristi za kodiranje vrste poruke i tijela poruke tijekom uporabe L2TP protokola. Format AVP prikazan je u nastavku:

M
Prvih šest bit-a su maska koja opisuje opće atribute AVP-a. Prvi od njih je 'M' bit, obavezni bit koji kontrolira ponašanje koje je potrebno pri implementaciji prilikom prijema AVP-a koji ga ne može prepoznati.

H
Bit 'H' označava koje podatke treba sakriti u polju 'Value'. Ova mogućnost koristi se kako bi se izbjegao prolaz osjetljivih podatka, kao što su korisničke zaporke, u obliku razumljivog teksta u AVP-u.

Overall length
Kodira broj okteta (uključujući i ovo polje) sadržanih u AVP-u. Polje je veličine 10 bit-a, što dozvoljava najviše 1024 byte-a podataka u jednom AVP-u.

Vendor ID
Organizacija IANA dodjeljuje vrijednost za 'SMI Private Network Management Enterprise Codes', i to su byte-ovi koji opisuju mrežu, odnosno proizvođača računalne opreme.

Attribute
Aktualni atribut, 16-bitna vrijednost s jedinstvenim tumačenjem za sve AVP-ove definirane za ID istog proizvođača računalne opreme.

Value
Vrijednost polja slijedi odmah nakon polja o svojstvima, i vrijedi je za preostale oktete naznačene s poljem 'Overall length' (npr. ukupna duljina minus šest okteta zaglavlja).

PPTP

Point to Point Tunneling Protocol - Omogućava kanaliziranje prometa kroz IP mrežu. Rabi korisnik-poslužitelj arhitekturu da razveže funkcije koje postoje u trenutnim NAS-ovima i podršci za VPN (Network Access Servers / Virtual Private Networks). Definira kontrolu poziva i upravljanja protokolom koji omogućava poslužitelju da nadzire 'dial-in' aktivnosti i preuzme pozive podrijetlom iz PSTN ili ISDN, ili za pokretanje izlaznog sklop koji vrši komutiranje veze. PPTP koristi GRE (Generic Routing Encapsulation) mehanizam za nadzor toka podataka i mogućeg zagušenja postupkom enakapsulacije od strane servisa koji nadzire datagram PPP paketa.

Format zaglavlja prikazuje sljedeća ilustracija:

Length
Ukupna duljina u oktetima PPTP poruke uključujući zaglavlje.

PPTP message type
Tip poruke. Moguće vrste su:

• Kontolna poruka
• Poruke upravljanja

Magic cookie
'Kolačić' se uvijek šalje kao konstanta 0x1A2B3C4D. Njegova osnovna namjena je da omogući prijemniku osiguranje pravilne sinkronizirati s TCP slijedom podataka.

Control Message Type
Vrijednosti mogu biti prema slijedećem:

Reserved
Rezervirano polje, mora biti 0.

DHCP

Dynamic Host Configuration Protocol - Omogućava korisniku da njegovo računala (ili neki mrežni uređaj) automatski dobije postavke potrebne za umrežavanje, odnosno konfiguracijske parametre umrežavanja. DHCP je prošireni BOOTP protokol. DHCP se sastoji od dvije komponente: protokol za isporuku konfiguracijskih parametara nekom mrežnom uređaju od strane DHCP poslužitelja korisniku i mehanizma za dodjeljivanje mrežnih adresa korisnicima.

Format zaglavlja prikazuje sljedeća ilustracija:

Op
Radni kod poruke. Poruka može biti BOOTREQUEST ili BOOTREPLY.

Htype
Tip sklopovske adrese.

Hlen
Duljina sklopovske adrese.

Xid
ID transakcije.

Secs
Vrijeme u sekundama koje je prošlo otkad je počeo postupak dodijele ili obnove adrese korisniku.

Flags
Metoda.

Ciaddr
IP adrese za korisnika.

Yiaddr
Korisnikova IP adresa.

Siaddr
IP adresa narednog poslužitelja koji se koristi prilikom uključivanja uređaja korisnika.

Giaddr
IP adresa posrednika, ako se posrednik koristi u postupku uključivanja uređaja korisnika.

Chaddr
Korisnikova sklopovska adresa.

DVMRP

Distance Vector Multicast Routing Protocol - Protokol usmjeravanja koje pruža efikasan mehanizam za dostavu paketa kroz mreže bez spajanja na grupu korisnika ili jednoga korisnika. To je distribuirani protokol koji dinamički generira IP 'multicast' adresu glede isporuke paketa pomoću tehnike nazvane 'Reverse Path Multicasting'.

DVMRP kombinira mnoge značajke RIP s Truncated Reverse Path Broadcasting (TRPB) algoritmom. DVMRP je razvijen na temelju RIP-a zbog raspoloživosti implementacije i algoritmi vektorske udaljenosti su jednostavni, u odnosu na algoritme tipa 'link-state'. Osim toga, dopušta eksperimente u mrežnom okruženju koje ne podržava 'multicasting', temeljem čega je razvijen mehanizam tuneliranja.

DVMRP razlikuje od RIP na jedan vrlo važan način. RIP usmjerava i prosljeđuje pakete do određene udaljenosti. Svrha DVMRP je pratiti povratni put 'multicast' paketa prema njihovom izvoru. Da bi dosljednost DVMRP bila što više u skladu s RIP-om, izraz 'odredište' koristi se umjesto pravilnijeg termina 'izvor', ali paketi nisu dostavljeni na ove destinacije, nego potječu od njih.

DVMRP paketi su enkapsulirani u IP paket, s IP protokolom broj 2 (IGMP). Sva polja se prenose kao slijed byte-a.

DVMRP paketi koriste zajednički protokol za zaglavlje u kojem se navodi u IGMP vrsta paketna kao DVMRP. DVMRP protokol paketa treba poslati s prvenstvom u polju IP zaglavlja i postaviti vrijednost za kontrolu (heksadekadna vrijednost 0xC0 u oktetu za vrsta usluge).

Format zaglavlja prikazuje sljedeća ilustracija:

Type
Tip paketa. Sadržaj 0x13 ukazuje na DVMRP paket.

Code
Određuje vrstu DVMRP paketa. Trenutno, postoje kodovi za DVMRP vrste poruka, kao i analiza i rješavanje problema s paketima. Kodovi poruka u protokolu mogu biti kako slijedi:

• Provjera i otkrivanje bližnjeg.
• Izvješće o razmjeni rute.
• Pojednostavniti čišćenje stabla za skupne koje se isporučuju.
• Kalemljenje skupine na stablo za isporuku.
• Poruka s potvrdom prihvata skupine.

Checksum
16 bit-ni prvi komplement od prvog komplementa zbroja DVMRP poruka. Kontrolni zbroj mora se izračunati za prijenos i mora biti validiran prilikom primitka paketa. Kontrolni zbroj za DVMRP poruke računa se s 'Checksum' poljem u zaglavlju u kojem su nule.

Reserved
Rezervirano za naknadnu uporabu.

Min version
Manja brojčana verzija protokola. Vrijednost polja je 0xFF za opisanu verziju DVMRP.

Maj version
Veća brojčana verzija protokola. Vrijednost polja je 3 za opisanu verziju DVMRP.

ICMP

Internet Control Message Protocol - Poruke obično sadrže informacije o poteškoćama s IP usmjeravanjem paketa ili samom razmjenom paketa, kao što su vremenska oznaka ili jeka u transakciji.

Format zaglavlja prikazuje sljedeća ilustracija:

Type and Code description

Checksum
16 bit-ni prvi komplement od prvog komplementa zbroja ICMP poruke počevši s ICMP tipom. Kontrolni zbroj poruke računa se s 'Checksum' poljem u zaglavlju u kojem su nule.

Identifier
Identifikator koji pomaže u razgraničavanju zahtjeva/odgovora, i može imati vrijednost nula.

Sequence number
Redoslijedni broj koji pomaže u razgraničavanju zahtjeva/odgovora, i može imati vrijednost nula.

Address mask
32 bit-na maska.

ICMPv6

Internet Control Message Protocol version 6 - Revidirana verzija koja se odnosi na IPv6 verziju IP protokola. Osim navedenog sve 'multicast' kontrolne funkcije od IPv4 i pripadnog mu IGMP uključene su u ICMPv6.

Format zaglavlja prikazuje sljedeća ilustracija:

Type
Tip poruke. Poruke mogu opisivati greške ili su informativne.

Poruke o grešci mogu biti:

• Odredište je nedohvatljivo
• Paket je prevelik
• Vrijeme je isteklo
• Problem s parametrom

Moguće informativne poruke su:

• Eho zahtijev
• Echo odgovor
• Upit za članstvo u skupini
• Izvješće za članstvo u skupini
• Smanjenje članstva u skupini

Code
Za svaki tip poruke definiraju se kodovi. Na primjer, za poruku o nedostupnosti odredišta moguće poruke su:

• Ne postoji ruta do odredišta
• Komunikacija s odredištem je administrativno zabranjena
• Nema susjeda
• Adresa je nedostupna
• Port je nedostupan

Za detalje, konsultirati opis standarda.

Checksum
Koristi se za provjeru ispravnosti podataka u ICMPv6 poruci i dijelova u IPv6 zaglavlju.

|   1   |   2   |   3   |   4   |   5   |   6   |   7   |   8   |   9   |